Saudijska Arabija i Irak planiraju otvoriti granični prijelaz Arar za trgovačko kretanje robe, po prvi puta nakon 1990. kada je zatvorena pošto je Rijad prekinuo sve veze s Bagdadom uslijed iračkog napada na Kuvajt. Saudijski i irački dužnosnici posjetili su granični prijelaz i razgovarali s iračkim hodočasnicima koji koriste ovaj ulaz u Saudijsku Arabiju samo jednom godišnje, odnosno tijekom godišnjeg hadžiluka u Meku. Iračka je vlada poslala pojačanje u jugozapadnu provinciju Anbar, poznatu po nemirima i ustancima sunitskih plemena, kako bi se zaštitila pustinjska cesta prema Araru. Otvaranje granica posljedica je odluke saudijske vlade za osnivanjem zajedničkog trgovačkog odbora s Irakom, a svakako i rezultat diplomatskih aktivnosti Rijada i Bagdada.
Prvo je Saudijska Arabija otvorila svoje prvo veleposlanstvo u Bagdadu nakon 25 godina, a potom je saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Džubejr posjetio Bagdad u veljači. U lipnju su se dvije zemlje dogovorile oko izgradnje vijeća za suradnju. Irački je predsjednik nazočio u svibnju susretu u Rijadu s predsjednikom Donaldom Trumpom, a premijer Hajder al-Abadi je otišao u Rijad u lipnju. Sada je Rijad posjetio i poznati irački klerik i političar Muktada al-Sadr.
S jedne strane se smatra da Saudijska Arabija želi postati utjecajan igrač u Iraku kako bi Bagdadu pružila alternativu suradnje s Iranom. Ove ambicije su velike s obzirom da saudijski perzijski protivnik ima značajan utjecaj i prednosti pred Rijadom, ne samo u vladi već i na samom terenu. S druge strane, postoji uvjerenje da je Irak preuzeo ulogu pomirenja Rijada i Teherana, što je također vrlo ambiciozna zadaća. Ovu drugu ulogu na sebe je preuzeo Sadr s namjerom smanjivanja napetosti između dvije zemlje i sa željom pomoći u stabilizaciji regije. S njime se susreo prijestolonasljednik Mohamed bin Salman, a saudijski tisak je pisao o susretu kao koraku prema smanjivanju iranskog utjecaja u Bagdadu. Iranski mediji su izrazili zabrinutost zbog tog susreta.
Saudijski mladi prijestolonasljednik je potegao pitanje otvaranja saudijskog konzulata u Nadžafu, najvažnijem iračkom šijitskom svetom gradu, gdje je pokopan prvi šijitski imam i zet Poslanika Muhameda, Imam Ali. Ovdje je živio i ajatolah Ruholah Homeini u vrijeme svog egzila iz Irana, tu se kovala Islamska revolucija, a vehabitske vojske su od početka 17. stoljeća uporno pokušale opljačkati i srušiti grad koji ima svoj vjerski i povijesni značaj, ali i bogatstvo naslijeđeno većinom od imućnih šijitskih maharadža iz sjeverne Indije koji su zdušno davali financijska sredstva za obnovu svetišta. Ali, Saudijci su lukavi, pa znaju da je Nadžaf ujedno velik intelektualni suparnik Komu, iranskom drugom najsvetijem gradu i središtu svjetske šijitske misli. Ako bi Saudijci bili donatori razvoja Nadžafa, a govori se o deset milijuna dolara jednokratne pomoći u obnovi Iraka, mogli bi utjecati na tijek šijitske politike u Iraku.
Veliko je pitanje ima li uopće smisla Saudijcima koristiti Irak kao oružje protiv šijitske politike. Preko dvadeset godina nepostojanja bilo kakvih odnosa ostavlja svoj snažan biljeg. Ukoliko Rijad želi preusmjeriti kretanje šijitske većine u Iraku, pa čak i Kurda, onda mora popraviti svoje odnose s Iranom. Upravo je Iran radio ono što Saudijska Arabija nije. Desetljećima su Iranci davali svoje resurse za izgradnju širokih gospodarskih, kulturnih i političkih poveznica. Iransko-iračka granica je uvijek otvorena, iranski hodočasnici odlaze u Nadžaf, a trgovina između dvije zemlje cvijeta. Saudijci su jedino uspjeli u poticanju snažnog sunitskog ekstremizma i time pripomogli stvaranju Daeša. Dakle, korist je na iranskoj strani.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
