Američki State Department odobrio je prodaju protuzračnih raketnih sustava Patriot PAC-3 Saudijskoj Arabiji, ključnom američkom savezniku u arapskom svijetu. Saudijska Arabija već ima Patriot sustave, ali stariju verziju.
Ovom isporukom dobivaju cijeli novi set sustava uključujući i rakete PAC-3 s naprednim sposobnostima. Od ovog ugovora, koji iznosi oko 1,75 milijardi USD, najveće koristi imati će američki proizvođači oružja, tj. dvije kompanije - Lockheed Martin Corp i Raytheon.
Jačanje saudijskih vojnih kapaciteta dolazi u trenutku kada obje zemlje vojno djeluju na teritoriju Sirije u borbi protiv ISIL. Mnogi se slažu kako je ova vojna koalicija poprilično kontradiktorna, pošto su terorističke skupine poput ISIL-a dobivale snažnu podršku upravo od strane pojedinih aktera iz Saudijske Arabije.
No, kada govorimo o kontradikcijama, najveća je ona SAD-a. Saudijska Arabija je apsolutistička monarhija uz brojne dokumentirane izvještaje o masovnom kršenju ljudskih prava. S druge strane, SAD čak uvodi sankcije protiv poslovnih subjekata izvan SAD-a koji se eventualno odluče poslovati s nekom od zemalja gdje se, prema SAD-u, krše ljudska prava (!). Tako smo imali slučaj da SAD kažnjava pojedine francuske i nizozemske banke zbog poslovanja, primjerice, sa Sudanom ili s Kubom.
Ovdje pak SAD radi puno više od običnog "poslovanja" - SAD godinama intenzivno naoružava jedan od, realno govoreći, najreakcionarnijih režima na cijelom svijetu. SAD svakako nije jedini, još niz zemalja će rado prodavati oružje bogatoj monarhiji u kojoj danas, u 21. stoljeću, još uvijek postoje smrtne kazne za "vještice" (vidi: Smrtna kazna za "vještičarenje" u 21. stoljeću? Njemački vojni ugovor sa Saudijskom Arabijom kao ogledni primjer zašto su floskule o demokraciji i slobodi govora spale isključivo na geopolitički pritisak).
Nadalje, SAD, a naročito pojedine zemlje Zapadne Europe, uzeli su si za pravo da budu glasnogovornici pojedinih progresivnih ideala kojima bi sve zemlje trebale težiti. Govorimo o tzv. "univerzalnim ljudskim pravima" - dakako, u toj kategoriji imamo svašta diskutabilnog. Pitanje privatne imovine često se definira na način da pogoduje primarno bogataškoj klasi, kao i definiranje "slobode" na način da se u obzir, kao mjerilo, uzima sloboda tržišta.
U tim "univerzalnim ljudskim pravima" (a popis je uvelike stvarala i nadograđivala zapadnoeuropska buržoazija tijekom zadnjih nekoliko stoljeća) gotovo nikad se ne spominje osnovno ljudsko pravo na hranu, krov nad glavom, pravo na rad, pravo na neotuđivost radnika od proizvoda njegova rada. Čak i pravo na ujedinjenje u kolektiv, sindikat, nešto je za što su se radnici morali žestoko boriti desetljećima.
No, na aktualnom popisu, kojem očigledno puno toga nedostaje, nalaze se i pojedina konkretna progresivna prava, kao primjerice pravo na vlastitu seksualnu orijentaciju. Ovo je jedan segment otpora protiv neprirodnog diktata države da stanovnicima određuje i naređuje orijentaciju. Taj isti otpor preuzet je od strane Zapadnih vlasti kao nešto za što će se oni direktno zalagati.
Kako onda mogu mirno poslovati, naoružavati, zemlju u kojoj se osobama drugačije seksualne orijentacije odrubljuju glave? Kako je moguće da te iste sile, na čelu sa SAD-om, uopće ne kritiziraju takve kazne koje provodi saudijski režim? Spomenimo pritom kako se kritike od strane organizacija kao što su Human Rights Watch i Amnesty International "ne računaju", jer to su ne-vladine organizacije. Kada američki predsjednik Obama, koji toliko voli retorikom demonizirati sve nepodobne vlasti svijeta, misli nešto konkretno reći o ovome?
Takvo ponašanje dovodi do zaključka kako je propagiranje ljudskih prava, pa čak i kada je riječ o propagiranju progresivnih elemenata, ne samo "prava na slobodu tržišta", primarno oblik vanjskopolitičkog pritiska ne nepodobne vlasti, dok su one "savezničke" - kakve god bile i što god činile - slobodne od kritike sve dok se i ponašaju kao adekvatni saveznici.
Kao drugo, ubacivanje progresivnih elemenata u to ambivalentno propagiranje, ima za cilj ljepše "upakirati" ružno lice modernog imperijalizma i neo-kolonijalizma.
No, kada govorimo o odnosima između SAD-a i Saudijske Arabije, dva saveznika koji ponekad izgledaju kao da su i u boljim odnosima nego SAD i Izrael, tu dolazimo do još nekih, velikih, kontradikcija.
Za običnog promatrača situacije ove kontradikcije su toliko ekstremne da je ponekad čak i teško prihvatiti da se one zaista i događaju. Prateći iste uvijek dolazimo do srži problema - kakav je zaista pravi stav američke izvršne vlasti o terorizmu?
Zadnjih 15-ak godina termin "borba protiv terorizma" postao je sinonim za američku vanjskopolitičku retoriku. To, da je tako, zvučalo bi donekle logično. Moglo bi se pritom pretpostaviti kako su teroristički napadi na SAD 11. rujna 2001. doveli zemlju do takvog stanja dubokog šoka da je ona odlučila postati globalni borac - bez milosti i bez obaziranja na međunarodna prava - protiv te pošasti koju danas nazivamo globalni terorizam.
SAD to službeno je, to je nešto što će isticati svakom prigodom i čime će potkrijepiti gotovo svaki svoj vanjskopolitički vojni potez. No, tu dolazimo do ekstremnih kontradikcija. Naime, da se SAD zaista bori protiv terorizma i svih opasnosti koje bi mogle pojačati međunarodni terorizam, onda bi im prvi potez bio kontra saudijskog režima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
