U godišnjem izvješću Europske Komisije njezin predsjednik Jean-Claude Juncker govorio je pozitivno o proširenju područja Schengenske unije na Rumunjsku i Bugarsku. Tom je prilikom pozvao na trenutačno proširenje Schengena na ove dvije zemlje. Brojne druge članice, kao i europski mediji, kritiziraju takvu odluku, a rumunjski i bugarski komentatori imaju malo nade u pomak granica. Ugovor o Schengenu napravljen je 1985. koji je vodio ukidanju stalnih graničnih provjera. Od današnjih 28 zemalja članica izvan granica Schengena su Velika Britanija, Irska, Cipar, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska.
Ulazak Rumunjske i Bugarske u područje Schengena 'uništilo' bi tri granice (grčko-bugarsku, bugarsko-rumunjsku i rumunjsko-mađarsku) te bi otvorili put migranata iz Grčke prema Austriji. Beč, koji izravno ulaže deset milijardi eura u Rumunjsku i drži najveću banku u zemlji BCR te kompaniju Petrom, opire se rumunjskom ulasku u Schengen. Kako je moguće da Austrijanci sabotiraju vlastiti interes? Niti 24 sata nakon Junckerovoga govora o brzom prihvaćanju Rumunjske i Bugarske u Schengen, austrijski premijer Christian Kern i ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz izrazili su svoje odbijanje takvog plana i suprotstavili se predsjedniku Europske Komisije. Juncker je spomenuo u tom govoru i Hrvatsku i potrebu njezinog ulaska u prostor Schengena čim dostigne tehničke sposobnosti. Ukoliko želimo euro koji će ujediniti, a ne podijeliti kontinent, onda ne može biti samo valuta odabranih zemalja – euro bi trebao biti jedna valuta cijele Europske Unije, govori Juncker. No, austrijsko političko vodstvo upozorava da se Schengen ne smije širiti na Rumunjsku i Bugarsku sve dok se ne riješe pitanja varanja na porezima i outsourcinga u istočnoeuropske tvrtke kako bi se smanjili troškovi.
Austrijanci govore da je eurozona i Schengen otvoren svima koji ispune kriterije, te da Europa mora izbjeći situacije kao one u Grčkoj. Ovaj potez smatraju proširenjem problema, a ne dobrobiti u europskoj suradnji, te da se ideja nije do kraja promislila. I tu se vidi koliko je nestabilna pozicija Europske Komisije pred mišljenjem nacionalnih država. U vidu rumunjskog ulaska u Schengen, Komisija i Europski parlament su godinama ponavljali da je Bukurešt spreman ispuniti sve uvjete ulaska. Ipak, Rumunjska je i nakon deset godina članstva u Uniji i dalje izvan Schengenskog područja. Austrijski vođe upozoravaju da se time bore protiv fiskalnih prijevara svojih poduzetnika i njihovog odlaska u istočnoeuropske tvrtke gdje je manja cijena rada, kao i da Rumunjska i Bugarska zanemaruju razinu javnog duga. Ali to nije problem Bukurešta i Sofije, već Beča.
Podložnost Komisije vrlo istančanim željama 'starih' članica Europske Unije vidljivo je u brizi za Poljsku i Mađarsku, zemlje u kojima postoje veliki gospodarski interesi Francuske i Njemačke. One dobivaju veliku prolaznost, nemaju sankcija zbog odbijanja primanja migranata, greške im se opraštaju, ali kad se dotaknu Rumunjske, Bugarske i Hrvatske tada se govori o potrebi poštivanja ograničenja javnog duga. Rugala se sova sjenici: Rumunjska ima javni dug u iznosu manjem od 40 posto BDP-a, dok Austrija ima dug od 85 posto svog BDP-a! Rumunji čine oko jedan posto radne snage u Zapadnoj Europi, ali Austrija i dalje vidi probleme u širenju Schengena.
Razlog tome je čista percepcija. Austrija i Njemačka ne vide u Rumunjskoj ili Bugarskoj svog partnera. Unatoč velikom ulaganju austrijskih kompanija u rumunjsko tržište, Bukurešt nije partner u političkom dijalogu s Austrijom. Uz to, Austrija ima dvostruko veći BDP od Rumunjske, iako ima dvostruko manje stanovnika. A onaj koji ima gospodarsku moć obično nadzire i političku igru. U Europskoj uniji se svi drže osnovnog postulata da demokracije međusobno ne ratuju. Europska unija je sazdana kao trgovačko udruženje u kojemu demokracije pronalaze veću dobit suradnje i gospodarske razmjene nego u ratnom sukobu. Istovremeno, postoje oni jednaki i oni jednakiji u toj utakmici. U Beču je poznat nedostatak rumunjske političke pozicije koja bi mijenjala uvjerenja za istočni dio Balkanskog poluotoka.
U jeku predizborne kampanje i Nijemci su protiv širenja Schengena. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere smatra da je potrebno još dosta vremena do ostvarenja Junckerovog plana. De Maiziere je također potvrdio namjere održavanja kontrole njemačkih granica s Austrijom, koje nisu planirane Schengenskim ugovorom, a takvo stanje će se održati sve dok vanjske granice EU budu nesigurne. Ovakve provjere dokumenata na granicama započete su tijekom izbjegličke krize u rujnu 2015. Njemačka, Austrija, Danska, Švedska i Norveška uvele su ove kontrole i dobile dozvolu njihovog proširenja uslijed masivnog ulaska migranata.
Potom je u svom posjetu Bukureštu francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao Rumunjsku na raspravu o reformi Schengena, kojega mnogi danas krive za migrantski kaos u Europi i povećanu prijetnju od terorizma. Francuski šef države je rekao Rumunjima da imaju pravo pristupa Schengenskom području već godinama i da mu je poznato koliko im je to značajno. No, Macron smatra da Schengen ne djeluje dobro i da nitko nije sretan zbog toga. Njegov nastup potvrdio je mijenjanje Macronovog stava o Europskoj uniji i nizu protueuropskih mišljenja zbog kojih Juncker i njegova ekipa u Bruxellesu padaju o očaj. Macron je došao na mjesto predsjednika s klišeom predsjednika svih Francuza, ali se čini da doista želi predstavljati sve državljane svoje zemlje koji su mahom razočarani u sustavno djelovanje Unije.
Bugari su osobito ljutiti na Nijemce. Berlin se još jednom usprotivio širenju Schengena, za koji se Bugari toliko nadaju. Otkako je Bugarska ušla u Europsku Uniju, cilj svake njezine vlade jest bilo uključenje u Schengen. Čak je i politička stranka Bojka Borisova GERB (Građani za europski razvoj Bugarske) koja je zbog licemjerja Bruxellesa nekoliko puta djelovala protiv europeizacije Bugarske, odlučna u donošenju Schengenskih pravila na bugarske granice. Nakon što je Juncker najavio i zatražio ovu mogućnost, vlada u Sofiji se ponadala, ali očito postoje standardi koji se odnose na neke zemlje članice, a na druge ne. Njemačka, Nizozemska i Austrija su stale protiv Junckerovog plana i podrobno objasnile kako od takvoga plana neće biti ništa. Bugari se sada s pravom počinju pitati što se planira u dvoranama Beča i Berlina o njihovoj sudbini jer je Bugarska ispunila sve formalne kriterije za ulazak u toliko željeni Schengen.
Gledajući s druge strane, Bugari se također pitaju što će biti s nezavršenim reformama za koje je Bruxelles obećao novčane izdatke, kao i kako će se riješiti pitanje izbjeglica koje revno pritišću bugarsko-tursku i bugarsko-grčku granicu. Sjedinjene Države i Kanada već su odavno obećale ukidanje viza građanima Bugarske (kao i Hrvatske), ali se snažno tumačeni reciprocitet u Bruxellesu, vezan za nametanje viza Amerikancima i Kanađanima za ulazak u bilo koju zemlju Europske Unije nije ostvario. Europska unija danas izgleda kao sudar tzv. stare Europe i novopridošlih sirotih rođaka, među kojima se nameću dvostruki standardi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.