Zamjenik saudijskog prijestolonasljednika i ministar obrane princ Mohammed bin Salman posjetio je krajem lipnja Petrograd, gdje se održavao Petrogradski ekonomski forum, i potpisao nekoliko ugovora s Rusima oko suradnje na području nafte, svemira i miroljubljive nuklearne energije, kao i o dijeljenju nuklearne tehnologije. Radi se o još jednoj misiji 29-godišnjeg sina kralja Salmana. Princa je pratio ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir, ministar nafte Ali al-Naimi, te viši vojni i obavještajni časnici.
Detalji dogovora su šturi. Saudijci i Rusi su razgovarali o suradnji na području energije, ulaganja i globalnom naftnom tržištu, za koje su se dogovorili o nužnosti njegove stabilnosti. Potpisan je i memorandum o razumijevanju između Ruskog fonda za izravna ulaganja i Saudijskog općeg tijela za ulaganja o zajedničkom ulaganju u vrijednosti do deset milijardi dolara. Istovremeno, saudijski vojni časnici posjetili su Međunarodni vojni tehnički forum 2015 u Kubinki, gdje se otvoreno razgovaralo o mogućnostima kupovine ruskih brodova i projektila.
Kako Mohammed predsjedava saudijskim odborom koji nadgleda naftnu i plinsku industriju u Saudijskoj Arabiji, put u Petrograd je prva prilika princu da se javno uključi u naftna pitanja. Slanje Mohammeda u Rusiju je posljednji znak moći i utjecaja mladog princa. Čini se da on postaje kraljev osobni izaslanik u visokoj diplomaciji. Ovaj posjet također pokazuje da se Mohammed pozicionira nezavisnije od ostalih članova saudijskog nacionalnog sigurnosnog sastava koji je većinski promamerički. Jubeir i prijestolonasljednik Mohammed bin Nayef su u kraljevstvu viđeni kao vrlo bliski Washingtonu. Međutim, obitelj al-Saud postala je nezadovoljna novom politikom američkog predsjednika Baracka Obame prema Bliskom istoku. Stoga se propitivaju neki novi odnosi, kao oni s Rusijom, koja se vidno udaljava od zapadnih sila. Saudijci smatraju da je kraj dvadesetogodišnjeg bojkota Irana čista izdaja s američke strane.
Povijesni odnosi dviju zemalja sežu u 1926., kada je Sovjetski savez bio prva država na svijetu koja je priznala kralja Abdul Aziz ibn-Sauda kao vladara Nedžda i Hidžaza, odnosno kasnije kralja Saudijske Arabije. Od tada su se odnosi mijenjali, ali nikad nisu bili otvoreno neprijateljski. Prije 14 godina, odnosi Rijada i Moskve su značajno poboljšani, no ostali su ograničeni. Bilo je rasprava o kupnji ruskih Scudova, koji nikad nisu nabavljeni. Rusija je htjela ostvariti dogovor o plinu, koji nikad nije postignut. Sada Saudijci promišljaju da li bi Rusija mogla stati uz Saudijsku Arabiju po pitanju Sirije, Jemena i Libanona i time uključiti Rusiju u svoju važnu ulogu pronalaženja vojne ravnoteže s Iranom.
Ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je kralja Salmana da posjeti Rusiju, iako nije određen datum. Putin je također prihvatio da posjeti Saudijsku Arabiju. Pošto pokojni kralj Abdullah nikad nije posjetio Moskvu, ovakvo prihvaćanje je značajan diplomatski korak prema boljim odnosima. Nije bilo javnog razgovora o kupoprodaji oružja, o čemu se debelo nagađalo prije samog susreta. Ugovor o suradnji u području nuklearne tehnologije je povezan s ambicioznim saudijskim planom da u budućnosti izgradi 16 nuklearnih reaktora. Time Saudijci pokazuju da se žele priključiti nuklearnom klubu. U svibnju je saudijski ministar obrazovanja dao školarinu za tisuću studenata kako bi se specijalizirali u energetskoj tehnologiji, uključujući nuklearnu tehnologiju.
Putin je također pričao s Mohammedom o ratu u Jemenu. Saudijci žele da Rusi podupiru njihov tvrdokoran stav protiv hutijevskih snaga. Moskva je apstinirala u glasanju u UN-ovom Vijeću sigurnosti oko rezolucije 2216 koja poziva Hute da se povuku iz glavnog grada. Rusija nema naročitog interesa u Jemenu, i to je jedna od potrošnih figura u ruskom bliskoistočnom šahu.
Puno važnija rasprava je ona o Siriji, gdje se dvije strane razilaze. Moskva podržava Bashara al-Assada, dok Rijad podržava islamističke pobunjenike. Rast Daeša (ISIL) i ostalih ekstremističkih snaga u Siriji i Iraku predstavlja vojnu i političku prijetnju Rusiji. Putinova podrška al-Assadu je veća nego prije i Rusi u njemu vide važnog saveznika u otporu neprijatelju. Naime, opasnost se prelijeva na Kavkaz, što znači da sutra mogu biti na ruskim granicama.
Rusija poziva na inkluzivan nacionalni dijalog u Siriji, kao jedini mogući izlaz u sirijskoj krizi, te je zbog toga pokrenula vlastiti krug razgovora u Moskvi, koji nisu urodili plodom. To je navelo neke dužnosnike u Moskvi da propitivaju da li sirijska vlada doista može preživjeti. Sirijski ministar vanjskih poslova Walid Moallem posjetio je 29. lipnja Moskvu, gdje se susreo s Lavrovom, ali i s Putinom, koji je predložio stvaranje nove međunarodne koalicije sa Sirijom u borbi protiv Daeša. Rusija je odavno naglašavala da se zračni napadi SAD-a i njezinih saveznika protiv Daeša moraju koordinirati s Damaskom, ali ovog puta je Putin krenuo korak dalje. Pozvao je sve prijatelje, uključujući one u Siriji, da naprave sve što je moguće u začetku konstruktivnog dijaloga među svim zemljama koje se žele boriti protiv terorizma, te da se dade potpora Siriji.
Pritom je ruski predsjednik istaknuo da Rusija ima vrlo dobre odnose sa svim zemljama u regiji bez iznimke i da ruski kontakti s tim zemljama pokazuju da su spremni pridonijeti u borbi protiv Daeša. Naglasio je posebno tri zemlje u tom kontekstu: Tursku, Jordan i Saudijsku Arabiju. Putin je priznao da postoje poteškoće u stvaranju takve skupine, ali je naglasio potrebu zajedništva u borbi protiv zla. Lavrov je u zajedničkoj izjavi za tisak s Moallemom iskazao slične stavove.
Al-Assad gubi sve više prednost u Siriji i zbog toga je teško povjerovati da bi Saudijci prihvatili ovakav poziv. I sam Putin je delikatno izrazio žaljenje da sirijska vlada propada, te je Moallemu poručio da je vojni poraz moguć. Njegova potpora Siriji, njezinoj vladi i narodu više zvuči kao diplomatska retorika nego čvrsto mišljenje. Time se potvrđuje manjak strategije koja je velika mana ruske bliskoistočne politike. Ona je obilježena nekontinuitetom i pasivnim pozicijama, vidljivo po stavu tijekom rata u Iraku, političkim razmiricama u Siriji, u Arapskom proljeću, u iranskom nuklearnim pregovorima. Istovremeno, Moskva želi ostvariti odnose sa što više regionalnih sila i pragmatički pristupiti regiji kako bi odnosi sa svima jamčili ostvarivanje najvećeg dijela interesa i postepenu gradnju utjecaja.
Pristup Saudijskoj Arabiji primjer je takve ruske politike. Ovi razgovori nisu široki i nisu zadovoljili niti jednu stranu. Moskva nije zadovoljna što Rijad samoinicijativno smanjuje globalne cijene nafte na temelju političkih motiva, u saudijskoj podršci i neizravnoj ulozi u širenju takfirističkog ekstremizma, te u temeljito različitim stavovima oko pitanja poput Sirije. Ali, pragmatika Kremlja je uvijek nastojala izbjeći napetosti sa Saudijcima i uvijek pokazivala spremnost na širenje odnosa.
Iako je dalek put od ratifikacije ugovora do njihove implementacije, posljednji razvoj događaja može se tumačiti kao značajan napredak u odnosima dviju zemalja. Moskva ima razne razloge za prihvaćanje ovakvog približavanju Rijadu. U trenutačnim okolnostima složenih i raznolikih obrata u događajima na Bliskom istoku, a posebno i u odnosima regionalnih sila sa Zapadom, Saudijska Arabija pokušava upotrijebiti sve dostupne vanjskopolitičke načine da poveća svoju moć i postigne što je više moguće političkih ciljeva. Moskva također želi isto.
Kremlj dobro zna da je Saudijska Arabija zemlja s velikim utjecajem u regiji i općenito u islamskom svijetu, te povećanje interakcije s Rijadom može značiti i izlaz prema zemljama u razvoju i ostalim arapskim zemljama regije. S druge strane, napetosti s Rijadom mogli bi ograničiti takve odnose i čak postaviti ozbiljne izazove Rusiji.
Moć Saudijske Arabije nije ograničena na simetrične sukobe, već i u stvaranju zbiljnih problema na asimeričnim poljima. Primjer asimetrične prijetnje Saudijske Arabije uključuje utjecaj nad milijunima muslimana u Rusiji, Južnom Kavkazu i Srednjoj Aziji, mogućnost utjecaja nad ekstremističkim skupinama na Bliskom istoku kroz financiranje i ideološku podršku, te njihovu orijentaciju prema ruskim granicama. Stoga službenici u Kremlju vjeruju kako je održavanje određene razine odnosa s Rijadom učinkovitiji mehanizam koji bi Moskvi omogućio da iskoristi postojeće prilike i nadzire prijetnje.
Rusija je također svjesna da će biti teško imati veću ulogu u budućnosti Bliskog istoka u nedostatku dobrih odnosa sa Saudijskom Arabijom. Taktičko širenje odnosa s Rijadom i višestruka regionalna politika neće samo povećati ruske alternative u odnosu prema Zapadu, već će osnažiti njezinu ulogu u regionalnoj političkoj igri između sila poput Irana, Izraela, Turske, Egipta i Saudijske Arabije. U međuigri tih silnica, Rusija bi mogla pronaći svoju korist.
Ali, zasada Rusiji nedostaje resursa da utječe na događaje u regiji. Još više je neizvjestan odnos s tradicionalnim američkim partnerima u regiji. U bilo kojem scenariju, Rijad se neće odreći svojih odnosa sa SAD-om. Istovremeno, Rijad želi biti u mogućnosti da nastavi svoju novootkrivenu ulogu proaktivne sile u regiji, što je započelo s jednostranom odlukom o okupljanju koalicije i napadu na Jemen.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
