Vladimir Putin je još 2019. govorio da uzroci klimatskih promjena nisu jasni. U međuvremenu je Kremlj odustao od svog nejasnog stava i najavio planove da Rusiju učini klimatski neutralnom do 2060. Mnogi komentatori raspravljaju o tome koliko je to realno, što je dovelo do promjene mišljenja i koliko je Moskva ozbiljna u postizanju svog cilja. Predsjednik Vladimir Putin je 13. listopada na forumu Ruskog energetskog tjedna objavio da je Rusija postavila cilj postati CO2 neutralna zemlja do 2060. – deset godina nakon Sjedinjenih Država i Europske unije, ali istodobno s Kinom.
Predsjednik Putin je, govoreći na summitu G20 u Rimu, rekao da globalno zatopljenje nanosi strašnu štetu Rusiji. "Prosječna godišnja temperatura u Rusiji raste brže od globalne - više od 2,5 puta", rekao je. Ovo je doista istina. Toplije postaje ne tamo gdje je toplo, već tamo gdje je hladno, i ne kada je toplo, nego kada je hladno, to jest u Rusiji zimi, ne ljeti. Tijekom proteklih 50 godina (s pauzom između 1998. i 2015.) zima je u moskovskoj regiji postala mnogo blaža, ali ljeto kakvo je bilo, tako je i ostalo. Isto se događa, na primjer, u Sjedinjenim Državama. Zimi je u Sjedinjenim Državama stvarno postalo osjetno toplije, ali su ljetne temperature ostale, naprotiv, na istoj razini.
Zimski mrazevi su se smanjili, količina energije koju Rusija troši na grijanje smanjila se, prinos od usjeva se povećao, a broj toplih dana raste. Naravno, ova promjena još nije dosegla razmjere prijašnjeg međuledenog doba, kada je prosječna siječanjska temperatura u Moskvi bila 10 stupnjeva viša nego sada, a šume su dopirale do obale Karskog mora. Za deset godina prosječna temperatura u Rusiji porasla je za pola stupnja, a Putin je naglasio kako je ruska vlada posebno zabrinuta zbog topljenja permafrosta, koji čini značajan volumen ruskog teritorija. Naime, ako će se istopiti permafrost, propast će šikare vrlo plodnih lišajeva, kladonije i cetrarije, koje su na sjeveru od davnina dodavali u kruh ili bili hrana sobovima. Oku ugodnu vlažnu tundru zamijenit će tužni krajolik borovih šuma. Regija Arhangelsk prestat će biti zona rizične poljoprivrede. Ovo, svakako, nije samo negativno ali velika promjena klime za Rusiju ima i veliku promjenu gospodarske slike.
Svjetska oligarhija počela je proglašavati svaku prirodnu katastrofu "posljedicom globalnog zatopljenja". Sve što su nekada bile redovite suše pretvorilo se u posljedicu globalnog zatopljenja. Sve što su nekada bile redovite poplave pretvorilo se u posljedicu globalnog zatopljenja. Smanjenje populacije polarnih medvjeda, kao posljedica ukupnog lova na njih, proglašeno je posljedicom globalnog zatopljenja. Sir David Attenborough čak je režirao dramatičnu priču o morževima koji su pali s litice. Začudo, produkcijska ekipa Našeg planeta, koja je sve to snimila, nije primijetila da je problem silno narasla populacija morževa koji navodno izumiru od zatopljenja i silno povećana populacija navodno izumrlih od zatopljenja polarnih medvjeda. No, Rusija ima daleko veće brige zbog posljedica novih politika.
Malo je vjerojatno da će se Rusija moći integrirati u novo klimatski neutralno gospodarstvo. Gubici zemlje od uvođenja planiranog prekograničnog poreza na CO2 u EU procjenjuju se na desetke milijardi eura. Rusiji prijeti gubitak prihoda od izvoza sirovina, a potom i ekonomski kolaps. Ovaj će scenarij započeti u sljedećih pet godina. Stoga je Rusija odlučila krenuti zelenim putem. Ovo je kolosalna promjena u ruskoj politici, jer ona tradicionalno pokušava ne postavljati ambiciozne klimatske ciljeve. Kao dio Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015., Rusija je obećala ograničiti emisije stakleničkih plinova na 70-75 posto njihove razine iz razdoblja od 1990. do 2030. godine. No, 2015. godine emisije u zemlji bile su samo polovica njihove razine iz 1990. godine, tako da ovo obećanje zapravo omogućuje Rusiji povećanje emisija. Putin je u srpnju 2019. dao poznatu izjavu u obranu fosilnih goriva: rekao je da "vjetroelektrane" uništavaju prirodu nanoseći štetu pticama i crvima. Međutim, to je već bilo bolje od njegovog nastupa 2010. kada je rekao da "vjetrenjače" ne štete samo pticama i crvima, već i krticama. Još u prosincu 2019. Putin je tvrdio da "u stvarnosti nitko ne zna što uzrokuje klimatske promjene". Štoviše, Rusija je u lipnju 2020. odobrila energetsku strategiju na 15 godina, koja ne podrazumijeva nikakve promjene u proizvodnji nafte do 2035., ali predviđa vrlo netrivijalno povećanje proizvodnje ugljena i plina. U ovom dokumentu gotovo da se ne spominje solarna energija i energija vjetra i ne sadrži nikakve kvantitativne ciljeve za njezin razvoj. Vlada nije ni planirala stvoriti sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova.
Što se promijenilo od prošle godine? Prije svega, glavni trgovinski partner Rusije – Europska unija – očito je postala puno ozbiljnija po pitanju zelene agende. U srpnju je Europska komisija objavila svoju strategiju 'Fit for 55', koja sadrži popis mjera osmišljenih za smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU za 55 posto do 2030. u odnosu na razine iz 1990. godine. Konkretno, EU planira uvesti carinski mehanizam korekcije ugljika (skraćeno CBAM), koji predviđa uvođenje poreza na određene ugljično-intenzivne uvoze iz zemalja izvan EU. Budući da se predloženi CBAM ne bavi naftom i plinom, njegov kumulativni ekonomski učinak na Rusiju vjerojatno će biti ograničen, ne premašujući 2 milijarde eura godišnje, prema neovisnim procjenama, ili 1 milijardu eura godišnje, prema ruskoj vladi. Čak su i veće procjene ekvivalentne ne više od 0,2 posto ruskog BDP-a, što je relativno mali iznos u usporedbi, primjerice, s utjecajem fluktuacija svjetskih cijena nafte na državni proračun. Međutim, ruske tvrtke koje će biti na udaru CBAM-a (izvoznici čelika, aluminija i gnojiva) važni su politički igrači, a uspjeli su uvjeriti Vladu i predsjednika da ozbiljno shvate promjene politike EU.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
