Ruski revanšizam za američko naoružavanje Ukrajine dovodi Sjevernu Koreju u arenu?

Sjeverna Koreja slovi za jednu od najizoliranijih zemalja na svijetu iako nije nužno jedina koja prakticira vrlo striktni kontakt s vanjskim svjetom do razine kakve distopije - recimo rijetko spominjani Turkmenistan svakako bi se mogao pridružiti tom "klubu". No, je li Sjeverna Koreja zaista do te mjere izolirana ili odbija "imati posla" s onima koji je ne doživljavaju ozbiljno? Da ni ne govorimo o onima koji joj uvode sankcije.

Jer nešto zanimljivo u tom kontekstu se dogodilo, već dva puta. Naime, jedan bivši predsjednik SAD-a, Bill Clinton, nenajavljeno (za širu javnost) je posjetio Pjongjang 2009. te se tamo sastao s tadašnjim predsjednikom Kim Jong Ilom. Tema razgovora bila je oslobađanje američkih zatvorenika.

Deset godina kasnije, tada aktualni američki predsjednik Donald Trump, 30. lipnja 2019., za vrijeme ceremonije susreta s Kim Jong Unom na granici, nakratko ulazi na sam teritorij Sjeverne Koreje, a dvojica raspravljaju o velikom preokretu u odnosima i potencijalnoj sjevernokorejskoj denuklearizaciji.

I namjere su bile, barem se tako činilo, iskrene s obje strane. Problem se pojavio kad se Trump vratio u Ameriku te tamo rekao da Kima smatra "svojim prijateljem". Mediji su zatim na njega pokrenuli udar kakav još nije bio viđen. Počele su se pojavljivati opake kolumne gdje se Trumpa skoro pa optuživalo da je veleizdajnik jer se "dogovara s neprijateljem". I naravno da je cijeli pokušaj nomalizacije odnosa neslavno propao, a nakon promjene vlasti u Washingtonu više se niti ne spominje.

No, poanta ove kratke rertrospektive američko-sjevernokorejskih sastanaka (Trump se sastao s Kimom i prije toga, jednom u Singapuru 2018. te početkom 2019. u Hanoiju) je ukazati na to da Sjeverna Koreja i nije baš do te mjere izolirana da bi odbacila svaku ponudu za normalizacijom, štoviše, čim druga strana pruži ruku Pjongjang se ne ustručava izaći u susret.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.