Dok je trajala naizgled beskonačna bitka za istočni ukrajinski grad Avdivku, a bila je to definitivno najduža u sklopu rata jer je trajala i od prije ruske invazije, zapravo još od početka sukoba u Donbasu (2014.), argumentirali smo da će Ukrajina uložiti maksimalni trud u obranu ove "tvrđave", što i jesu, branili su grad i dugo nakon što to više operativno nije imalo smisla, gomilajući velike gubitke, ali držeći na životu ideju i mit o tome da se ruska vojska može zaustaviti. Ali bilo je jasno da će Avdivka prije ili kasnije pasti. Cilj je bio i u gradu i pred njime "utopiti" što je moguće više ruskih vojnika, ali se Kijevu dogodilo to da je pretjerao i s ubacivanjem vlastitih vojnika koji im sad već opasno nedostaju. Nadalje, bilo je jasno da će se nakon Avdivke "zid" ukrajinske obrane prebaciti nešto dalje i da će tamo ponovno buknuti još jedna "ključna bitka".
Tako se i dogodilo. Rusi su ušli u Avdivku, nedugo nakon što je Zelenski smijenio šefa ukrajinske vojske, a nakon što su ruske snage preuzele kontrolu i nad okolnim naseljima, koja ni nisu bila određena za dugu obranu, već tek toliko da kupe ukrajinskoj vojsci dovoljno vremena da postavi novu tvrđavu, a ta nova tvrđava, novi epicentar rusko-ukrajinskog rata je grad Časiv Jar o kojem će se u idućim danima, tjednima, možda i mjesecima, puno govoriti.
Za početak malo o samom gradu. Časiv Jar je grad u okrugu Bahmuta na prostoru regije Donjeck. Nalazi se svega 5 kilometara zapadno od Bahmuta koji je prošle godine također bio poprište jedne od najvećih bitaka od početka rata (a uvelike su je vodili pripadnici ruske privatne vojske Wagner koja sad, očekivano, polako tone u zaborav). Riječ je o relativno malom gradu, gradiću zapravo, naročito ako ga se uspoređuje sa susjednim Bahmutom koji je prije rata imao oko 70.000 stanovnika dok je Časiv Jar imao oko 12.000.
Časiv Jar, Avdivka i Bahmut na karti
Časiv Jar je kao grad nastao 1938. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je (od listopada 1941. do rujna 1943.) pod okupacijom njemačkih snaga. Kasnije, nakon oslobođenja i rata, krenulo se sa velikim ulaganjima u grad gdje je industrija, kao i u širem prostoru, bila ključna. U slučaju Časiv Jara to je bilo poduzeće za vađenje vatrostalne gline i proizvodnju vatrostalnih materijala. Tvornica je bila najveća ove vrste u cijeloj Ukrajini i jedna od najvećih u cijelom Sovjetskom Savezu.
Izgrađene su škole, knjižnice, dva stadiona... Sve to za grad od 12.000 stanovnika? Ali to je brojka prije ovog rata, odnosno brojka koja je već znatno smanjenja od vremena kad je grad bio na vrhuncu svog uspona - krajem 80-ih godina Časiv Jar je imao gotovo dvostruko više stanovnika. A "tko su" bili ti stanovnici? U kontekstu ukrajinskog sukoba to je uvijek zanimljivo pitanje i možemo ga dešifrirati na temelju jezika koji se koristi. Na temelju popisa stanovništva iz 2001. godine u gradu je 52% stanovništva se izjasnilo da govori ukrajinskim jezikom dok ih je 46% reklo da govore ruskim jezikom. Drugim riječima, sve je jasno, Časiv Jar još je jedan u nizu gradova istočne Ukrajine gdje je omjer onih koji će se izjasniti kao Ukrajinci ili kao Rusi (iako to nije uvijek slučaj samo na temelju jezika, ali češće je nego nije) poprilično podijeljen.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
