Naglašeni zaokret prema multipolarnosti u području Srednje Azije dobiva svoj zanimljivi obrat u mogućnosti da Ruska federacija postane novi akter u Afganistanu. Prvi potpredsjednik Afganistana Abdul Rašid Dostum nedavno je boravio u posjeti Moskvi u potrazi za vojnom potporom, a rusko prihvaćanje se ozbiljno uzima u obzir, što mijenja cjelokupnu sliku političkog i sigurnosnog razvoja ove ratom napaćene zemlje.
I ova zamolba i rusko prihvaćanje molbe za pomoć tvore razumljivu mjeru. Afganistan je država bez prave industrije i ovisi gotovo isključivo o međunarodnoj pomoći u svojoj borbi protiv talibanskih radikala. Povlačenje američkih i NATO snaga gotovo sigurno vodi širokoj destabilizaciji unutar Afganistana, do te mjere da bi talibani mogli opet preuzeti kontrolu nad državom. Talibanski glasnogovornik Zabihulah Mudžahid je u nekoliko navrata potvrdio postojanje snažne talibanske snage. Prema podacima ruskog generala Valerija Gerasimova, trenutačno ima oko pedeset tisuća ekstremističkih boraca u Afganistanu, koji su podijeljeni u više od četiri tisuće jedinica i skupina različitih usmjerenja. Od te brojke oko četrdeset tisuća boraca su talibani, dok uz njih ima od dvije do tri tisuće militanata iz Daeša, iako njihov broj stalno raste. Posebni izaslanik predsjednika Putina u Afganistanu Zamir Kabulov pružio je višu procjenu broja Daešovih boraca u toj zemlji; prema njemu, njih ima više od tri i pol tisuće i broj im neprestano raste.
Uspon Daeša u Afganistanu je prijetnja visokog prioriteta. Ovi ekstremisti su se pojavili u zemlji pred samo godinu dana, a već imaju više tisuća organiziranih boraca koji tvore organizirane skupine. Njih, prema Kabulovim riječima, obučavaju američki, britanski, arapski i pakistanski teroristi, a među članovima ima i ekstremista iz Srednje Azije i iz Rusije. Rusija s druge strane nema nikakvog interesa da talibani, koje podupire Pakistan, ponovno uspostave kontrolu nad Afganistanom i da time pruže jasnu putanju radikalnim skupinama u ostatku Srednje Azije, što znači da je ta prijetnja izravno na ruskim granicama. Stoga je stabilniji Afganistan vrlo važan za rusku sigurnost. Pitanje je da li je takav dogovor Moskve i Kabula toliko jednostavan ili postoje složenije silnice u pozadini?
Trenutačni je prijedlog da bi Rusija slala sitno naoružanje, artiljeriju i Mi-35 helikoptere Kabulu. Ono što Rusija ne predlaže u trenutačnoj raspravi jesu ruski vojnici. Kad bi se to dogodilo, onda bi se vratila povijest i u Rusiji i u Afganistanu, te bi se mnogi sjetili petnaest tisuća sovjetskih vojnika koji su poginuli u Afganistanu tijekom borbi osamdesetih godina prošlog stoljeća. Takva rana nije zacijelila i ruski predsjednik Vladimir Putin zasigurno neće poslati ruske vojnike u Srednju Aziju bez da to bude apsolutno nužno. Slična podvojenost vlada i u Afganistanu. Tamo se narod sjeća Rusa zbog dvije stvari.
Prvo, Sovjetski je savez dao ogroman doprinos socioekonomskim reformama i velikim infrastrukturnim projektima koji se i danas mogu vidjeti diljem Afganistana. Tijekom šezdesetih Afganistan je proveo društvene i ekonomske reforme u cijeloj zemlji, te je tražio tehničku i ekonomsku pomoć od SSSR-a. Neki od glavnih projekata uključivali su izgradnju poznatog prijevoja Salang, prve kolektivne stambene jedinice u Afganistanu, kabulsku politehniku, i mnoge druge projekte. Razvojna je pomoć također uključivala tehničko obučavanje i obrazovne programe za osoblje javnih i obrazovnih institucija. Neki od tih projekata su trajali do kasnih osamdesetih godina. Rusija je također pružala masivnu suradnju u obučavanju i opremanju afganistanskih sigurnosnih snaga.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
