Ratna karta Sirije radikalno se promijenila od početka do završetka ove godine. U siječnju ove godine većina teritorija Sirije bila je u rukama terorističke organizacije ISIL i njihovog samoproglašenog kalifata. Duboko u "crnoj zoni" bila je drevna Palmira kao i de-facto glavni grad ISIL-ovog kalifata, grad Raqqa. Najveći grad istočne Sirije, Deir ez-Zor, bio je pak opkoljen sa svih strana i jedina pomoć stizala mu je iz zraka.
U tom trenutku situacija je izgledala uistinu teško, a neki su čak tvrdili da će borba protiv ISIL-a biti generacija borba, nešto što će se voditi još dugi niz godina. Dakako, ISIL su pak vjerovali kako se granice njihovog kalifata mogu samo širiti te da će njihova država postojati još jako dugo.
Malo tko je mogao slutiti kakav se siloviti protuudar upravo sprema. Danas, kada se spremamo ispratiti još jednu ratnu godinu u Siriji, situacija na karti potpuno je drugačija - ISIL-ovog kalifata doslovno više nema, izuzev tek manjeg prostora na samom jugoistoku uz granicu s Irakom te manje enklave u pustinji.
Stanje u Siriji, 22. siječanj 2017: 
Stanje u Siriji, 27. prosinac 2017: 
Dvije borbene alijanse razbile su ISIL u Siriji - prva obuhvaća sirijsku vojsku, ruske zračne snage, libanonski Hezbollah i iranske milicije, druga pak obuhvaća većinski kurdski SDF i američku koaliciju.
Sirijska vladina alijansa porazila je ISIL sa zapadne, a kurdsko-američka alijansa s istočne strane Eufrata.
Iako je to svakako pozitivan razvoj događaja iz njega može potencijalno proizaći i nešto poprilično negativno. Naime, ovo ne bi bio prvi puta da vidimo udruživanje rivala protiv "većeg neprijatelja" - sličnu situaciju, daleko veće magnitude, imali smo u Drugom svjetskom ratu kada su SAD i tadašnji SSSR bili saveznici protiv Hitlerove Njemačke. Kao i sada u slučaju ISIL-a, zajednički neprijatelj je poražen, nerijetko pritom iziskujući i direktan kontakt privremenih saveznika.
Rusija i SAD morale su koordinirati svoje anti-ISIL akcije i to u jednoj vrlo čudnoj atmosferi gdje potencijalno savezništvo nikada nije otišlo dalje od vrlo privremenog partnerstva. Kroz cijeli sukob obje strane su pokušavale umanjiti učinkovitost ove druge, do te mjere da SAD danas slavodobitno poručuje nešto u stilu "mi smo porazili ISIL". Rusija pak sugerira kako SAD nije ni želio uništiti ISIL već kako su ih aktivno pomagali.
Kada se pak odstrane propagande ostaje činjenica da su i SAD i Rusija doprinijele uništenju ISIL-a. Objektivna je činjenica da je Rusija dala veći doprinos, no u isto vrijeme je jasno da kurdski SDF ne bi nikada bio u stanju od ISIL-a očistiti sav prostor istočne Sirije što možemo vidjeti na gore priloženoj karti, što je svakako američka zasluga.
No, pitanje se postavlja što će se dogoditi nakon što zajednički neprijatelj nestane? Ako nas povijest nečem uči, naročito ako ćemo vući paralelu s Drugim svjetskim ratom, dojučerašnji prigodni saveznici već sutra će postati direktni rivali koji će se međusobno nazivati neprijateljima i prijetnjama. SAD i SSSR nikada nisu ratovali, bar ne direktno, ali zato itekako jesu putem posrednika, a u današnjem srazu Amerike i Rusije Sirija se nudi kao tragično idealna arena za nastavak ratovanja putem posrednika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
