Rusija i Sjedinjene Američke Države nastavljaju svoje rasprave o mogućnosti realnog prestanka vatre u Siriji i mirovnim pregovorima. Moskva inzistira da se sirijski Kurdi pridruže tim pregovorima, što je stav i sirijske umjerene oporbe i Amerikanaca, ali se Ankara tome žestoko protivi. Istovremeno, propituje se ruski stav prema Kurdima. Čini se da je u posljednjih pola godine u Moskvi nastala dilema oko pozicije prema tom pitanju.
S jedne strane, neki ruski analitičari i diplomati smatraju da je veličina kurdskog stanovništva i njihova vojna moć u Siriji i Iraku, dostatna za ostvarivanje kurdske državnosti u regiji. Oni koji dijele ovu ideju upozoravaju da Bliski istok prolazi kroz golemu transformaciju. Kurdi imaju ključnu ulogu u bitkama protiv terorističke organizacije Daeš i drugih ekstremističkih skupina, a svoju pobjedu mogu pretočiti u legitiman zahtjev za ostvarivanjem državnosti. Prema njihovim stavovima, Kurdi će dobiti državnost prije ili kasnije, a Rusija bi u tom trenutku trebala podržati takav ishod.
S druge strane, u Rusiji postoje i oprezniji promatrači, među kojima ima i vladinih ministara. Oni razumijevaju drastičnu fragmentaciju regije i promjenu granica uvodom u snažne i nepredvidive posljedice.
Bez sumnje, takav razvoj događaja bi postavio pitanje granica Turske, Iraka, Sirije i Irana, a ako bi Rusija stala iza kurdskih želja, onda bi se značajno promijenili i odnosi tih zemalja prema Moskvi. Stoga ova skupina promatrača smatra da bi Kremlj morao ustrajati na jakim državama koje mogu biti jamci regionalne stabilnosti. Pri tome se ne ustručavaju da bi Rusija trebala savjetovati stvaranje prihvatljivijih rješenja, kao što je široka autonomija. Time bi se predstavio dovoljan kompromis između središnje vlasti i manjinskih skupina koje zahtijevaju nezavisnost. Time bi se nova vizija Bliskog istoka temeljila na konsocijacijskoj demokraciji i podjeli vlasti, ne samo s Kurdima, već i s Jazidima, kršćanima, Druzima i drugim manjinskim etničkim i vjerskim skupinama.
U slučaju Sirije, Rusija koristi i jedan i drugi pristup. Federalizaciju smatra kao put za očuvanje jedinstva teritorijalnog integriteta, ali poteškoća Rusiji jest kako da u tome pridobije privolu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Kurdi, kao i sam Asad, dobro znaju da je federalizacija samo prolog za nastanak nezavisnosti i stvarnu podjelu zemlje.
Moskva se nalazi u raskoraku, jer ne želi prekinuti odgovornost u pomoći prema Asadovim snagama, ali ujedno pomažu sirijskim Kurdima u njihovoj borbi protiv Daeša, većinom kroz ruske poveznice s iračkim Kurdima ili kroz izravnu zračnu pomoć.
Većina medija, i onih zapadnih i onih ruskih, smatraju da se Rusija oslanja samo na Asada, te da mnoge izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina i ministra vanjskih poslova Ser...
S jedne strane, neki ruski analitičari i diplomati smatraju da je veličina kurdskog stanovništva i njihova vojna moć u Siriji i Iraku, dostatna za ostvarivanje kurdske državnosti u regiji. Oni koji dijele ovu ideju upozoravaju da Bliski istok prolazi kroz golemu transformaciju. Kurdi imaju ključnu ulogu u bitkama protiv terorističke organizacije Daeš i drugih ekstremističkih skupina, a svoju pobjedu mogu pretočiti u legitiman zahtjev za ostvarivanjem državnosti. Prema njihovim stavovima, Kurdi će dobiti državnost prije ili kasnije, a Rusija bi u tom trenutku trebala podržati takav ishod.
S druge strane, u Rusiji postoje i oprezniji promatrači, među kojima ima i vladinih ministara. Oni razumijevaju drastičnu fragmentaciju regije i promjenu granica uvodom u snažne i nepredvidive posljedice.
Bez sumnje, takav razvoj događaja bi postavio pitanje granica Turske, Iraka, Sirije i Irana, a ako bi Rusija stala iza kurdskih želja, onda bi se značajno promijenili i odnosi tih zemalja prema Moskvi. Stoga ova skupina promatrača smatra da bi Kremlj morao ustrajati na jakim državama koje mogu biti jamci regionalne stabilnosti. Pri tome se ne ustručavaju da bi Rusija trebala savjetovati stvaranje prihvatljivijih rješenja, kao što je široka autonomija. Time bi se predstavio dovoljan kompromis između središnje vlasti i manjinskih skupina koje zahtijevaju nezavisnost. Time bi se nova vizija Bliskog istoka temeljila na konsocijacijskoj demokraciji i podjeli vlasti, ne samo s Kurdima, već i s Jazidima, kršćanima, Druzima i drugim manjinskim etničkim i vjerskim skupinama.
U slučaju Sirije, Rusija koristi i jedan i drugi pristup. Federalizaciju smatra kao put za očuvanje jedinstva teritorijalnog integriteta, ali poteškoća Rusiji jest kako da u tome pridobije privolu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Kurdi, kao i sam Asad, dobro znaju da je federalizacija samo prolog za nastanak nezavisnosti i stvarnu podjelu zemlje.
Moskva se nalazi u raskoraku, jer ne želi prekinuti odgovornost u pomoći prema Asadovim snagama, ali ujedno pomažu sirijskim Kurdima u njihovoj borbi protiv Daeša, većinom kroz ruske poveznice s iračkim Kurdima ili kroz izravnu zračnu pomoć.
Većina medija, i onih zapadnih i onih ruskih, smatraju da se Rusija oslanja samo na Asada, te da mnoge izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina i ministra vanjskih poslova Ser...
