Duljina liste zemalja koje su na početku post socijalističke tranzicije bile iza Hrvatske, a onda su je sustigle ili prestigle, sada je već toliko duga da je malo tko i ostao iza. Jedna od tih država je svakako i Rumunjska koja je po životnom standardu malo po malo dostigla, a onda i prestigla Hrvatsku.
Kako je sve počelo i kako je jedna od najzaostalijih država Europe konačno ekonomski "prodisala". Nakon godina slabog rasta, rumunjska je vlada odlučila preispitati svoju poreznu politiku. Krajem 2015. godine, PDV je smanjen sa 24 na 20 posto, smanjen je porez na dohodak po odbitku, a smanjeni su i odbici od poreza na dobit firmama. Promjene su urodile plodom i to mnogo brže nego što se očekivalo. U prvom tromjesečju 2016., Rumunjska je zabilježila rast od 4,3 posto u odnosu na godinu prije. Analitičari su očekivali rast od 3,9 posto. Ta je romanska zemlja stoga postala jednom od najbrže rastućih ekonomija među zemljama EU. Dotična je država zabilježila i još jedan veliki rast, možda i najvažniji., a to je znatno smanjenje stope nezaposlenosti, od 6,6 posto u 2016. na 4,6 posto na početku ove godine. Rumunjska i njena ekonomija stoga u svakom smislu rastu, a posebno se razvija informatičko-tehnološki sektor u Bukureštu koji bilježi izuzetan porast zadnjih godina. U Rumunjskoj su, zahvaljujući razumnim cijenama poslovanja, danas poslovnice nekih najboljih svjetskih tehnoloških firmi, kao što su Microsoft, IBM, Intel, Oracle, Adobe., itd. Cijene poslovanja su im daleko niže nego recimo u Londonu, iznajmljivanje je jeftinije za 84 posto.
Kada je prije dvije godine Vijeće stranih ulagača, što predstavlja 125 multinacionalnih kompanija, objavilo da su u Rumunjsku uložili više od 35 milijardi eura, optimizam Rumunja je dodatno procvjetao. Do sredine prošle godine stranci su tako vodili čak 207.153 tvrtki u zemlji. Gotovo svaku četvrtu investiciju pokrenuli su Talijani, a Rumunjska je sa svojih gotovo 20 milijuna stanovnika nakon Irske zabilježila najveći rast BDP-a u Europskoj uniji. Rumunjska je tako zabilježila ekonomski rast daleko više od velike većine ostalih članica EU. Riječ je o najbržem rastu od 2008. godine, temeljenom na procvatu potrošnje zbog smanjenja poreznih opterećenja i povećanja plaća. Navikli na posvemašnju oskudicu kroz 43 godine Ceausescuove diktature i bolnu tranziciju, Rumunji su se posljednjih godina okrenuli novim tehnologijama u tolikoj mjeri da se Rumunjska danas smatra svojevrsnom novom Silicijskom dolinom. Valjalo je samo slijediti preporuke Vijeća stranih ulagača kroz tri ključne točke za uspjeh; izgradnju moderne infrastrukture, demografiju i ljudski kapital te javnu i pravnu učinkovitost. Dakle, rumunjsko sustizanje i prestizanje Hrvatske nije posljedica samo hrvatskog neuspjeha, već i činjenice da je ta država rasla brže od većine zemalja u regiji od 2000.-2017., uz posrnuće u doba zadnje ekonomske krize.
Segmenti ekonomskog rasta
Ekonomski rast najvećim se dijelom temeljio na osobnoj potrošnji. Iako to nije neobično za zemlju od gotovo 20 milijuna stanovnika postavlja se pitanje je li toliki rast bio pretjeran i koji su bili njegovi izvori. Investicije su pak imale manje važnu ulogu, osim u razdoblju 2006.-2009. godine kada su značajno doprinijele rastu i potom i padu BDP-a, što se može povezati sa snažnim priljevom i onda naglim zaustavljanjem inozemnih investicija. Neto izvoz je u gotovo cijelom promatranom razdoblju imao negativan doprinos stopi rasta BDP-a, što upućuje na snažnu uvoznu ovisnost rumunjskog gospodarstva.
Dakle, ta se država i prije i poslije krize oslonila na model rasta temeljen na domaćoj potražnji, a prema ekonomistima, radi se, naravno, o neuravnoteženom modelu rasta . Osobna potrošnja je dala najveći doprinos rastu BDP-a u razdoblju od 2004. do 2007. godine te u razdoblju nakon 2015.
Ovakva kretanja se velikim dijelom mogu objasniti diskrecijskim, izrazito pro-cikličkim mjerama fiskalne politike. Naime, tijekom 2004. i 2005. godine rumunjska vlada je značajno povećala plaće u javnom sektoru u nekoliko koraka pa su u 2005. godini plaće u tom sektoru bile 50 posto više u odnosu na godinu prije. Rumunjska je 2005. uvela flat tax sustav sa stopom od 16 posto, koja je zamijenila dotadašnji porez na dohodak s više razreda u rasponu od 18 posto do 40 posto te stopu poreza na dobit od 25 posto. Važnu ulogu je imao i ulazak u EU 2007. u razdoblju najvećeg europskog rasta. Zbog toga je udjel ukupnih investicija u BDP-u bio relativno velik u Rumunjskoj u cijelom promatranom razdoblju. Osim toga, Rumunjska je poznata kao zemlja koja ima jeftinu, ali kvalificiranu radnu snagu, zemlja koja je značajno poboljšala poslovnu klimu, ali se isto tako ne smije zaboraviti da je rumunjsko tržište izrazito veliko i brzorastuće, što je također poticaj za strane investitore, zbog toga je udjel ukupnih investicija u BDP-u bio relativno velik u Rumunjskoj u cijelom promatranom razdoblju. Najvažniji sektori rumunjskoga gospodarstva su industrija (25,7 posto), veleprodaja i maloprodaja, promet, usluge smještaja i prehrane (20,2 posto) te javna uprava, obrana, obrazovanje i djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (11,7 posto). U zemlje EU-a odlazi 75 posto rumunjskog izvoza (22 posto u Njemačku, 12 posto u Italiju te 7 posto u Francusku), a izvan EU-a 3 posto odlazi u Tursku, a 2 posto u Rusiju.
Autoindustrija i agrar
Jedan od temelja rasta je i industrija, osobito automobilska u kojoj radi više od 200 tisuća Rumunja. Nakon možda i najuspješnije privatizacije u Rumunjskoj, iz tvornice u Mioveniju danas se u više od 40 zemalja izvozi šest modela. Prošle godine Dacia je prvi put prodala više od pola milijuna vozila, a glavno tržište je Francuska. Automobili Dacie čine 3 posto rumunjskog BDP-a i 8 posto rumunjskog izvoza. U pogon u transilvanijskom gradiću Sebeşu uloženo je 350 milijuna eura. Valja istaknuti da u spomenutoj djelatnosti radi kvalificirana, ali i najjeftinija radna snaga u europskoj autoindustriji. Satnica u pogonu Forda u Craiovi ne iznosi ni pet eura, što je samo deset posto one u Njemačkoj. To znači da se Ford Fiesta u Rumunjskoj može napraviti za 1300 eura manje nego u Njemačkoj. U zemlji posluje više od 600 tvrtki koje proizvode autodijelove, a cijelo tržište automobila vrijedi 20 milijardi eura. Rast prodaje novih automobila u Rumunjskoj je trenutačno triput veći od prosječnog rasta u Europskoj uniji. Usprkos tomu što prosječni Rumunj danas posjeduje trinaest puta manje od prosječnog Nijemca, a upola manje od prosječnog Poljaka.
Što se, pak, tiče poljoprivrede kao dijela ukupne gospodarske slike. Na dnevnom je redu svojevrsni paradoks agrarnog liberalizma koji se može sumirati u dva fenomena: rumunjska poljoprivreda osvaja neke dijelove stranih tržišta, no nije u stanju hraniti zemlju – 70 posto prehrambenih proizvoda je uvezeno. Uz potporu Europske unije, ta slobodna konkurencija favorizirala je uzlet rentijerske poljoprivrede: posljednjih desetak godina, gotovo milijun hektara, odnosno 6,5 posto poljoprivredne površine, prešlo je u ruke stranih investitora. Postotak se povećava, što je potpomognuto europskim subvencijama, umjerenim zemljišnim porezima i niskom cijenom rada. Zajednička poljoprivredna politika zemlji donosi instrumente istovjetne onima koje je prihvatila Zapadna Europa 1960-ih. No tada je pitanje proizvodnje za vlastite potrebe bilo regulirano i tržište rada je moglo apsorbirati nisko obrazovanu radnu snagu sa sela, koja se u gradu često socijalno uspinjala. U Rumunjskoj 21. stoljeća, ugovorna dinamika koju se predlaže, a prema kojoj se seljaci moraju na vlastitu inicijativu obratiti instanci koja financira neki ekonomski projekt, osnažuje postojeće nejednakosti između regija u kojima se proizvode različite poljoprivredne kulture, kao i one između proizvodnje za vlastite potrebe i industrijskih poduzetnika.
Realni rast ili balon od sapunice
No, je li priča o rumunjskom 'ekonomskom čudu' baš toliko ružičasta. Naime, osim gore opisanih nesumnjivo pozitivnih elemenata valja imati na umu da je Rumunjska najvećim dijelom generirala visoke stope rasta poticanjem osobne potrošnje pro-cikličnim mjerama fiskalne politike, bujanjem plaća u javnom sektoru te ekscesnim zaduživanjem na domaćem tržištu i u inozemstvu. Da je, kao što smo i naveli, temelj rasta u Rumunjskoj bila i ostala osobna potrošnja, dok su investicije ipak imale manju ulogu, a izvozni je sektor i dalje zapravo relativno slab. Također Rumunjska je bila prisiljena zatražiti pomoć MMF-a da održi financijsku stabilnost gospodarstva. Unatoč značajnim uspjesima nejednakosti su u Rumunjskoj i dalje među najvećima u Europi, stopa rizika od siromaštva iznosi 40,4 posto, što bi posljedično moglo generirati nove probleme. Također, tu je i sveprisutna korupcija i to na svim razinama koja razdire društvo i koči toliko priželjkivani rast, a uzrok je i brojnim društvenim nemirima. Mada se mora primijetiti da barem izgleda da je tamošnji narod odlučio obračunati s korupcijom ili je barem smanjiti. Ali da ipak ne bi završili u crnim bojama, recimo da je Rumunjska i ovakva manjkava svojevrsni primjer za sve one države, uključujući i ovu našu, koje ne znaju kako negativne stope pretvoriti u pozitivne.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
