Kubanska raketna kriza u listopadu 1962. bila je točka u kojoj se svijet najviše približio Trećem svjetskom ratu koji bi da se dogodio bio i nuklearni rat. Kriza koju su prouzrokovali sovjetski odnosno ruski balistički projektili na komunističkom otoku nadomak obala Sjedinjenih Američkih Država do temelja je uzdrmala i promijenila svijet.
Bilo kakva mogućnost eventualnog ponavljanja kubanske krize zaslužuje posebnu pozornost. Koliko god takav rasplet događaja zvučao nestvarno, zbog urušavanja odnosa Moskve i Washingtona postoji realna mogućnost da ponovno ruska razorna oružja budu instalirana na Kubi.
27. travnja dužnosnici druge najjače političke stranke u Rusiji, Komunističke partije, predložili su razmještanje ruskih projektila na Kubu i ponovno otvaranje ruske špijunske baze u Lourdesu nedaleko od Havane. Sve s ciljem kako bi se na adekvatan način odgovorilo američkim planovima koji ugrožavaju Rusiju i njene saveznike.
Zastupnici u ruskoj Dumi, Valerij Raškin i Sergej Obukov poslali su svoj prijedlog predsjedniku Vladimiru Putinu, ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu i ministru obrane Sergeju Šojguu. Njihov prijedlog bio je reakcija na vijesti kako Amerikanci uskoro namjeravaju razmjestiti višecijevne raketne bacače HIMARS u jugoistočnu Tursku. Zbog svog relativno dugog dosega (oko 500 km) HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System) sustav bi mogao predstavljati prijetnju državama članicama Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti - poglavito Armeniji u kojoj Rusi imaju svoje vojne baze.
'Govorimo o razmještanju ruskih bacača jednakog ili čak dužeg dometa na Kubu. Također, u asimetričnom odgovoru Washingtonu vrijeme je za ponovno otvaranje obavještajnog centra u Lourdesu' – predložili su Raškin i Obukov. Prema njima, mjere bi se mogle provesti sukladno postojećem ugovoru o prijateljstvu i suradnji između Rusije i Kube.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
