Jutros je istekao zadnji rok za prekid vatre u Siriji, prema mirovnom planu UN izaslanika Kofi Annana. Centralna tema u zapadnim medijima je nagađanje kada će sirijska vojska prekršiti primirje kako bi se vlasti moglo prozvati za nepoštivanje UN-ove rezolucije. Ukoliko do toga dođe, teško je prognozirati koji je idući korak, no možemo pretpostaviti - udružena anti-Assad koalicija koja se naziva "Prijatelji Sirije" vjerojatno će pokušati osporiti UN-ovu rezoluciju, kao i sam UN i Vijeće Sigurnosti. Turska je već najavila kako je spremna "poduzeti korake" zbog navodnog sukoba koji se desio s njihove strane granice početkom ovog tjedna.
Sirijske vlasti potvrdile su kako pristaju na prekid vatre i kako će početi povlačenje vojske iz gradova. No, ovdje dolazimo do svojevrsne "pat pozicije" - unatoč činjenici da je vojska najavila povlačenje, vlasti navode kako vojska i dalje mora garantirati sigurnost stanovnika od potencijalnih terorističkih napada.
Ovdje ujedno dolazimo i do ključnog problema - ukoliko ponovno izbije sukob, što je lako za očekivati, sve oči će biti uprte u sirijsku vojsku i gotovo je nemoguće očekivati da bi nekim argumentima Damask mogao uvjeriti zapadne medijske sile da vojska nije ta koja je započela neki novi sukob - pogotovo nakon sistematskog izvještavanja u kojem se vojsku optužuje da namjerno ubija civile.
Do stradavanja civila svakako dolazi, no za pretpostaviti je kako je glavni uzročnik tome unakrsna vatra i granatiranje - video snimke i slike prikazuju pojedine gradske četvrti diljem zemlje koje su izuzetno razrušene.
Ne treba prejudicirati niti tvrditi nekakve "konačne istine" bez prisutnosti na samom terenu, no pomalo je teško zamisliti da vojska diljem zemlje "sistematski" ubija civilno stanovništvo. Čak da Assadov režim i jest toliko "krvoločan", kakvim ga pojedini strani mediji nastoje prikazati, gotovo je nezamislivo da tada ne bi došlo do masovnog dezertiranja unutar same vojske - pogotovo ako znamo da su pojedina visoka vojna lica već dezertirala, svi ti detalji uredno su dokumentirani u brojnim stručnim izvještajima (primjer: Istraživanje američkog instituta ISW).
S druge strane, ukoliko ima bar malo istine u informacijama koje plasiraju pro-vladini mediji - vojska je doslovno neophodna na samom terenu. U slučaju konvencionalnog rata stvari bi bile daleko jasnije, no činejnica je da opoziciona "Slobodna Sirijska Vojska" zapravo i nije vojska u pravom smislu te riječi - nitko zapravo ne zna, čak ni HRW (vidi: Izvještaj Human Rights Watch-a: naoružane pobunjeničke skupine u Siriji vrše zločine) tko zapravo sve sačinjava SSV.
Nema sumnje da se u SSV-u nalaze brojni Sirijci, od radikalnih Islamista do onih koji oružanu pobunu vide kao jedini mogući način borbe protiv aktualne vlasti. No, također su detaljno dokumentirane i informacije koje govore o velikom broju stranih boraca - netko će reći da se isti bore za nekakve ideale, no po svemu sudeći - novac je glavni motivator njihovog angažmana. Štoviše, taj detalj nije nikakva vojna tajna, Saudijska Arabija i Katar osjećaju da više nema potrebe skrivati te informacije, pa ih iznose javno (vidi: Profesionalna pobuna: arapske zemlje i SAD najavili isplate plaća sirijskim pobunjenicima).
Također, podaci da se radi o stranim plaćenicima potvrđeni su iz više izvora (vidi: Naoružane skupine upadaju s turske granice, 10,000 libijskih pobunjenika priprema se za invaziju na Siriju iz pravca Jordana).
Ako su ovi trendovi još uvijek aktivni - a nema nikakvih indikatora da bi se s njima prestalo - postavlja se logično pitanje, kako zaštiti stanovnike na terenu? Jer iz ove perspektive preostaju samo 2 moguće opcije:
- čuvati naseljene zone vojskom
- prepustiti civile pobunjenicima
Ukoliko vojska ostane u gradovima i nastavi patrolu, samo je pitanja dana - možda čak i sata - kada će izbiti novi sukobi, jer "pobunjenici", kako smo već i naveli, nisu konvencionalna vojska koju bi se moglo držati na udaljenosti. Pobunjenici mogu biti svugdje, pa i pred nosom vojnika. Ovo ne samo da je logistički iscrpljujuć konflikt, već i psihološki. U to su se možda najbolje uvjerili američki vojnici i njihovi saveznici u Afganistanu i Iraku - nakon pobjede konvencionalne vojske suočeni su s daleko nepredvidljivijim neprijateljem koji se s lakoćom može izgubiti u masi.
Baš kao i u Kabulu i Bagdadu, kaos u Homsu i drugim sirijskim gradovima prijeti da postane permanentan - no, od sirijske vojske se očekuje da to mirno promatra, što očito - neće. Ipak, svaki ofenzivni ili obrambeni potez vojske može se iskoristiti za potpuni raspad mirovnog plana, a alternative koji bi tada uslijedile su najgore moguće - potencijalna vojna intervencija stranih sila.
Da se informacija u medijima plasira izuzetno selektivno nije nikakva novost. No, za što konkretnije shvaćanje aktualne situacije svakako je bitno vidjeti obje strane priče. Jučerašnji izvještaj sirijske državne televizije iz grada Homs prikazuje jednu sasvim, za 180 stupnjeva, drugačiju priču od one koju repetiraju zapadni mediji.
Da li to znači da je reportaža sirijske TV u potpunosti nepristrana i objektivna? Teško, za pretpostaviti je da je i njihov prilog "savijen" prema prikazivanju jedne sasvim druge stvarnosti na terenu - zapravo, u to možemo biti apsolutno sigurni.
Ipak, na temelju takvih izvještaju - u kombinaciji s onima koja su nam dostupna putem daleko popularnijih kanala - možemo donekle sagledati stvarno stanje iz perspektive običnih stanovnika koji žive u sirijskim gradovima kao što je Homs.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
