Ovih dana mirovnim dogovorom izlaze posljednji militanti iz Al Waera, jedne preostale enklave na gradskom području Homsa, sada već tri godine od okončanja bitke za ovaj grad. Bila je to velika pobjeda Sirijske vojske, no uz strašnu cijenu – uništenje gotovo cijelog centra grada.
Razrušeni centar Homsa
Danas kada se dolazi iz smjera Damaska, čini se sve normalno, izuzev vojnih blokada na svakom koraku. Južni dio grada užurbano je gradsko područje s visokim neboderima, a glavna ulica nakićena je posterima Bashar Al-Assada, brojnim restoranima, kavanama, obrtima...sve što čini jedan arapski grad živim. Čovjek se zapita da li su vijesti iz grada doista bile istinite ili je došlo do grdnog pretjerivanja medija? No, kako se približavamo centru, atmosfera postaje sve sumornija. Cijeli kordon vojnih barikada okružuje dio grada pred nama. Predajemo sve moguće dokumente koje smo ishodili ministarstvu obrane i prolazimo dalje. U vozilu smo s predstavnikom ministarstva iz Damaska, kao i predstavnikom lokalne brigade.
Prazne ulice Homsa
Vozeći se iz ulice u ulicu, blok zgrada za blokom, nema nikakvog znaka života. Centar Homsa sada je grad duhova. Od ljudi su tu jedino vojnici. Trzaju na svaki pokret, jer nedavno je eksplodirao samoubojica i pobio više od sto ljudi u susjednoj četvrti. Miris građevinskog otpada dominantan je osjet u odsutnosti zvukova. Višekatnice, one koje se nisu urušile sada su kosturi u ovom ogromnom groblju zgrada, gdje su od siline bombi izdržali samo potporni zidovi.
Penjemo se na jednu od najviših. Stepenice su natrpane šutom, ali i uredskim materijalom, namještajem, dječjim igračkama. Zidovi su prošarani rupama od metaka i šrapnela, ali i grafitima te natpisima na arapskom. Iskreno se nadam da nije zaostala neka improvizirana eksplozivna naprava, omiljena igračka u urbanom ratovanju od strane pobunjenika. Ovdje su nekad živjeli ljudi, po hodnicima u školu kretala djeca. Na samom vrhu, pruža se izvrstan pogled uokolo, baš kao i iz snajperskog gnijezda sa zgodno izbušenim rupama. Ovdje je netko sijao smrt, a možda i sam poginuo. No, još je gori pogled – na sve strane su ruševine.
Kako će se ovdje ljudi ikada vratiti, ne mogu ni zamisliti. Stotine tisuća su živjele ovdje.
Revolucija počinje
Homs je bilo jedan od prvih žarišta sukoba i kako mnogi nazivaju kolijevka revolucije. Dok su građani u Damasku i Aleppu mirno ispijali crni čaj i kavu s kardamonom te na ulicama objedovali šuarmu (kebab) i falafel, Homs se već godinu dana tresao od eksplozija i odzvanjao pucnjevima.
Sve je počelo, dakako, 2011. kad su građani izašli masovno na ulice, tražeći kraj vladavini dinastije Assada. Dok je u južnom gradu Daraa pobuna ugušena u desetak dana, sukobi u Homsu su izmakli kontroli. U svibnju je došlo do prvih većih žrtava, kada je s opozicijske strane poginulo petnaestak ljudi, a s druge jedanaest vojnika i policajaca. Idućih tjedana nastavljena je konfuzna situacija - gerilski napadi na snage sigurnosti, kao i nasilno rješavanje situacije od strane vladinih snaga sigurnosti, kako u gradu, tako i okolici. Ljudi su nestajali s obiju strana, a počeli su i sektaški sukobi. Do listopada su se pobunjeničke grupe, prije svega pobunjeni vojnici i časnici Sirijske vojske, organizirale u naoružane postrojbe. Pobunjenička brigada Khalid bin Walid (u sklopu Slobodne sirijske vojske) je praktički preuzela kontrolu nad dobrim dijelom grada, s uporištem u distriktu Baba Amr. U to su se vrijeme velika područja sjeverno i jugozapadno od grada (sve do libanonske granice) istrgla kontroli vladinih snaga. Centri pobune bili su gradovi Rastan i Talbiseh (svega desetak km sjeverno od Homsa) koje je vojska uspjela u ljetnoj ofenzivi staviti pod kontrolu, no već u veljači iduće godine je trajno izbačena.
Situacija u široj okolici Homsa u jeku bitke
U Homsu je situacija definitivno izmakla kontroli te je grad postao ratna zona. Sirijska vojska počela je gomilati ogroman broj vojnika i opreme, a pobunjeničke snage utvrđivati pozicije u gradu. U studenom su već počele intenzivne ulične borbe, kao i opsada četvrti pod pobunjeničkom kontrolom. Uz centar pobune Baba Amr, postalo je nesigurno u Starom gradu, četvrtima Qussor, Khalidiyah, Bayada... Situacija se primirila na prijelazu godine, kada je Arapska liga poslala izaslanstvo.
No, već u siječnju se to primirje raspalo i ponovo su se razbuktale borbe. U veljači je Sirijska vojska odlučila skršiti pobunu u Homsu. Dovedene su elitne trupe kao i teško naoružanje. Nakon mjesec dana uličnih borbi, sirijska vojska uspjela je pod kontrolu vratiti cijeli distrikt Baba Amr. Do kraja ožujka 70% grada bio je u rukama vladinih trupa. Nakon borbi, u distriktu Karm al-Zeitoun nađeno je pedesetak mrtvih djece i žena. Opozicija je optužila Sirijsku vojsku, a vlada naoružane bande.
S jedne strane, bila je to pobjeda sirijske vlade, no otpor u Homsu nije skršen. Štoviše, pokazalo se da će opsada trajati cijele tri godine. Homs de facto postaje prijestolnica revolucije. Revolucija je ovdje nastala u samom gradu, a ne dovedena iz zaleđa kao u slučaju Aleppa i Damaska. U to doba su većinu opozicijskih boraca, činili Slobodna sirijska vojska, sastavljena od odbjeglih vojnika i časnika te dakako dobrovoljaca. Islamistička komponenta je postojala, ali nije bila dominantna kao danas. U svakom slučaju, borilo se tridesetak različitih skupina, cijelog spektra, od zagovornika građanske revolucije do džihadista.
Život u opsadi
Do ljeta 2012. situacija se ipak smirila. Linije su očvrsnule, što s jedne strane otežava napade vladinih snaga, ali s druge i sve žešću opsadu preostalih pobunjeničkih kvartova. Uz to, u svibnju je posredstvom UN-a postignut prekid vatre. Život u opsadi bio je sve teži i teži. Glad, žeđ, nedostatak vode i energije, lijekova. Opsada je bila gotovo potpuna. U početku je bilo još koliko toliko izdržljivo. Područje je bilo veliko i još se moglo naći namirnica, lijekova i ostalih potrepština u trgovinama, ljekarnama i napuštenim ili devastiranim domovima. No, s vremenom su se te zalihe iscrpljivale.
Konzervirana hrana postala je glavni izvor kalorija, a svježe povrće i meso samo uspomena. Doduše, tko je mogao, obrađivao je male vrtove zaštićene od granatiranja, čak i unutar zgrada. U lokalnoj je crkvi postojao jedan takav vrt. Zimi, kada su se temperature spuštale opasno prema nuli, a Homs je poznat po oštrim zimama, bilo je posebno teško. Stabla u parkovima u vrtovima brzo su posječena. Nakon toga došao je na red namještaj, čak i drveni okviri vrata i prozora. Električne energije u tom trenutku nije bilo već 500 dana.
Nastavak vladinih ofenziva i predaja pobunjenika
Opkoljeni pobunjenici su poduzimali povremene napade i imali neke uspjehe, ali je inicijativu imala Sirijska vojska. U prosincu 2012. je Sirijska vojska zauzela Deir Baalbu, a veliki distrikt Al-Khalidiya postao je sljedeća meta vojske. U rat se na vladinu stranu uključio i Hezbollah, nakon iznimno važne bitka za Qusayr 2013. godine. U srpnju 2013. je Sirijska vojska konačno zauzela Al-Khalidiyu. To je bio veliki udarac, budući da su pobunjenici bili sada stisnuti samo u Starom gradu te u prigradskoj četvrti Al Waer.
Pozicije u gradu (crveno: Sirijska vojska; zeleno: pobunjenici)
Početkom 2014. situacija za pobunjenike je postajala kritična. Preostalo je samo nešto više od 1000 pobunjenika. Velik dio iznemoglih boraca htio se predati, ali drugi su odlučili ostati po cijenu smrti i pripremali si samoubilačke eksplozivne pojaseve. Travanjska ofenziva sirijske vojske bila je kap koja je prelila, i početkom svibnja, nakon dužih pregovora, konačno je dogovorena predaja Starog grada. Zeleni autobusi ušli su u razrušeni centar te su se pobunjenici zajedno s preostalim članovima obitelji povukli na sjever (Završena je bitka za Homs: Najveća pobjeda sirijske vojske od početka rata). Prvi put su zeleni autobusi postali simboli predaje, ali i prakse koja će se proširiti po cijeloj Siriji, a naročito u enklavama oko Damaska.
U širem gradskom području preostao je samo Al Waer u kojem djeluje dosta tvrdokornih islamističkih grupa poput Al Nusre. Tek krajem 2016. počeli su ozbiljniji pregovori da bi u proljeće 2017. počela i evakuacija militanata koja se okončava ovih dana.
Značaj i posljedice Bitke za Homs
Homs je gotovo u sredini zemlje te povezuje jug i sjever Sirije. Bez njegove čvrste kontrole, sirijskoj vladi gotovo je nemoguće održanje Aleppa te Latakije. Tome ide u prilog činjenica da se Sirijska vojska posvetila Homsu u to vrijeme mnogo više nego većem i bogatijem Aleppu. Jedina realno velika opasnost po završetku Bitke za Homs preostala je Islamska država na istoku koja je najbliže došla do kršćanskog grada Sadada.
Situacija sjeverno od Homsa, enklava Rastan Talibiseh
Grad je još uvijek u neposrednoj ratnoj zoni. Sjeverno od grada ostaje velika enklava Rastan – Talbiseh. Bojišnice ondje uglavnom miruju, uz povremene manje ofenzive kod Harbinfseha, na najužem dijelu enklave. Prve linije su vrlo utvrđene i svako bi napredovanje tražilo značajnije gubitke, a motiviranost opkoljenih i lokalnih boraca militanata još uvijek je dovoljno velika. Postoji nada da će se i ova enklava 'riješiti' mirnim putem, pogotovo ona naselja koja samo žele da se sve to što prije završi bez daljnjih razaranja i gubitaka života.
Gotovo cijeli Stari grad u Homsu još uvijek stoji prazan, no barem su počišćene ceste od ruševina. Tu i tamo se obnovi neka značajna institucija, pogotovo uz pomoć vanjskih donatora kao što su recimo kršćanske crkve i njeni objekti. Obnovljeni su i neki dijelovi od strane sirijske vlade, vezano uz vojsku, institucije države te 'za pokazivanje' stranim medijima.
Ruševine Starog grada
Stari grad i dalje stoji kao spomenik razaranju, a zgrade su toliko devastirane da većini popravak ne dolazi u obzir. Centar Homsa tako i dalje ostaje Grad duhova.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
