Ovih dana mirovnim dogovorom izlaze posljednji militanti iz Al Waera, jedne preostale enklave na gradskom području Homsa, sada već tri godine od okončanja bitke za ovaj grad. Bila je to velika pobjeda Sirijske vojske, no uz strašnu cijenu – uništenje gotovo cijelog centra grada.
Razrušeni centar Homsa
Danas kada se dolazi iz smjera Damaska, čini se sve normalno, izuzev vojnih blokada na svakom koraku. Južni dio grada užurbano je gradsko područje s visokim neboderima, a glavna ulica nakićena je posterima Bashar Al-Assada, brojnim restoranima, kavanama, obrtima...sve što čini jedan arapski grad živim. Čovjek se zapita da li su vijesti iz grada doista bile istinite ili je došlo do grdnog pretjerivanja medija? No, kako se približavamo centru, atmosfera postaje sve sumornija. Cijeli kordon vojnih barikada okružuje dio grada pred nama. Predajemo sve moguće dokumente koje smo ishodili ministarstvu obrane i prolazimo dalje. U vozilu smo s predstavnikom ministarstva iz Damaska, kao i predstavnikom lokalne brigade.
Prazne ulice Homsa
Vozeći se iz ulice u ulicu, blok zgrada za blokom, nema nikakvog znaka života. Centar Homsa sada je grad duhova. Od ljudi su tu jedino vojnici. Trzaju na svaki pokret, jer nedavno je eksplodirao samoubojica i pobio više od sto ljudi u susjednoj četvrti. Miris građevinskog otpada dominantan je osjet u odsutnosti zvukova. Višekatnice, one koje se nisu urušile sada su kosturi u ovom ogromnom groblju zgrada, gdje su od siline bombi izdržali samo potporni zidovi.
Penjemo se na jednu od najviših. Stepenice su natrpane šutom, ali i uredskim materijalom, namještajem, dječjim igračkama. Zidovi su prošarani rupama od metaka i šrapnela, ali i grafitima te natpisima na arapskom. Iskreno se nadam da nije zaostala neka improvizirana eksplozivna naprava, omiljena igračka u urbanom ratovanju od strane pobunjenika. Ovdje su nekad živjeli ljudi, po hodnicima u školu kretala djeca. Na samom vrhu, pruža se izvrstan pogled uokolo, baš kao i iz snajperskog gnijezda sa zgodno izbušenim rupama. Ovdje je netko sijao smrt, a možda i sam poginuo. No, još je gori pogled – na sve strane su ruševine.
Kako će se ovdje ljudi ikada vratiti, ne mogu ni zamisliti. Stotine tisuća su živjele ovdje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
