Vožnja od Damaska dugo traje. Brojne barikade Sirijske vojske i provjere usporavaju put, a posebno dio autoceste kod Doume koji gotovo prolazi uz prve linije prema Jaish al-Islamu. Dim koji se vije visoko u plavo nebo i prelijetanje mlažnjaka Sirijske vojske daju jasnu natuknicu što se ovdje dešava. Vozimo se kroz polupustinji krajolik prepun brda, u kojem se povremeno pojavljuje pokoje selo i suhi šumarak. Konačno, skrećemo s autoceste prema Homsu i odvajamo se prema masivu Antilibanona, ovdje zvan Qalamon, koji djeluje kao velik zid.
Okolica Maaloule
Ubrzo, stižemo do posljednjeg checkpointa, gdje smo uz osmijeh vojnika brzo pušteni dalje. Izgleda da su navikli na goste, pogotovo stoga što je Maaloula nekad bila značajno turističko odredište. Već na brdima se vide kuće i zgrade, no mnoge od njih vidno napuštene. Maaloula je poveći gradić, s ukupno 2762 prijeratnih stanovnika. No, ljeti i u vrijeme hodočašća bi taj broj znao i značajno porasti. Ovdje su hodočastili i kršćani i muslimani, kao i turisti koji su došli iz smogom i bukom zagušenog Damaska.
Prolazimo kroz gradska vrata, pored velike sirijske zastave naslikane na betonskom bloku. Zatim ulazimo na glavni trg ovog mjestašca. Odmah upada u oči sklad ovog mjesta na padinama, ali i razrušenost. Na sreću, Maaloula nije doživjela totalnu destrukciju kao recimo centar Homsa. Od središnjeg trga odvaja se nekoliko cesta, u podnožju je minaret džamije, a na litici stoji i grad nadgleda šest metara visio kip Djevice Marije, u bijeloj odjeći ogrnutoj plavim šalom. No, zaštitnica grada je ipak Sveta Takla koja se od progona u osvit kršćanstva sklonila u špilju kod današnje Maaloule. Prema legendi je preživljavala od malenog izvora vode, trave i molitve. Njena prisutnost okolne je seljane učinila znatiželjnima pa su povremeno počeli dolaziti na njene propovijedi. Izvorom iz blizine krstila je svaku osobu koja je to zatražila i ujedno je liječila svakog bolesnika koji bi joj prišao. Riječ se ubrzo proširila i svi su počeli dolaziti Takli po izlječenje. Ubrzo su joj nadjenuli ime 'Majka bolesnih' ili na arapskom 'ma aloul', od kuda današnjem gradu ime.
Na trgu nas dočekuje vojno zapovjedništvo te gradski čelnik. Iako su borbe za grad završile prije tri godine, visoko u Qalamonu još je velika enklava Nusre i ISIL-a (u vrijeme pisanja teksta). Nakon riječi dobrodošlice, pozivaju nas na okrjepu. Zaputili smo se u jednu stambenu zgradu te kroz stvarima prenatrpani hodnik ulazimo u skromni stan jednog od građana. Kršćanske ikone vise po zidovima, dok nam domaćin na stol donosi sir, masline, lepinjice, čaj – tradicionalni doručak ovdje. U dnevnom boravku smo mi iz Hrvatske, predstavnik ministarstva rodom iz južnog grada Daare, te časnik Sirijske vojske iz Latakije, Aleppa i Hame, uz dakako domaćina. Muslimani vojnici, i to može biti jedan Alawit (iz Latakije) osiguravaju kršćanski grad.
Doručak u Maalouli
Iako je Sirija od davnina bila prijestolnica moćnog Omajadksog kalifata koji je Islam širio na sve strane, ona je još prije toga bila kršćanska zemlja. Sam Damask je još dugo vremena bio dominanto kršćanski grad, kao i mnoga naselja,a među njima i Maaloula. Kršćani su tijekom 1920-ih činili čak 30% sirijske populacije. No, eksplozivni rast muslimana, kao i njihovo doseljavanje smanjio je relativni udio kršćana u stanovništvu. Prije početka rata 2011. bilo ih je oko 10% ili 2.2 milijuna. Grčka crkva, Armenska crkva, Sirijska autokefalna crkva, Melkiti, Katolici, Maroniti samo su neke od denominacija. Usprkos manjinskom statusu kršćani spadaju među bitne faktore stabilnosti zemlje. Članovi su svih pokreta koji su oblikovali politički krajolik Sirije. Čak je jedan od osnivača trenutno vladajuće stranke Baas bio kršćanin. Od samih početaka na vlasti, 1963. u stranci su zauzimali bitne pozicije, ali niže od alavitskih i sunitskih kolega.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
