U proteklih par godina raspravljalo se o referendumu u Južnoj Osetiji. Status ove gruzijske odbjegle provincije je često bio dio regionalnih, pa i svjetskih raspri. Novi status regije na sjevernom Kavkazu ustanovljen je nakon petodnevnog rata između Rusije i Gruzije u ljeto 2008., kada je Rusija priznala Južnu Osetiju kao nezavisnu i suverenu državu. Time je Moskva postala zaštitnik sigurnosti i gospodarskog razvoja ove pokrajine. Istovremeno, zapadne zemlje ne priznaju novi status i smatraju da Gruzija ima pravo na teritorijalni integritet te optužuju Rusiju da potiče separatizam.
Južna Osetija dio je osetijskog etnolingvističkog područja na sjevernom Kavkazu. Južna Osetija nalazila se u okviru gruzijske države, dok je Sjeverna Osetija i Alanija republika unutar Ruske federacije. Oseti su iranska etnička skupina koji pričaju jednim od iranskih jezika, iako većina priča dobro i ruski. Oseti su većinom pripadnici pravoslavne crkve, te postoji mala muslimanska zajednica. U ranim devedesetima, s buđenjem nacionalizma na cijelom Kavkazu, Oseti su tražili svoj identitet, a s obzirom da je njihovo ime proizašlo iz gruzijskog jezika, pokušali su popularizirati ime Alanija, prema narodu u srednjovjekovnoj sarmatskoj konfederaciji koja je imala prisustvo na Kavkazu. Alani su također narod koji je prema povijesnim pokazateljima došao s iranskih visoravni zajedno s Hrvatima. Krajem 20. stoljeća Oseti su se našli u sukobu sa susjednim Ingušima, ali su od kraja Prvog svjetskog rata u stalnom ambivalentnom odnosu s Gruzijcima, što je vodilo do dva sukoba i jednog međunarodnog ratnog događaja. S obzirom na procese rješavanja nacionalnog pitanja u Sovjetskom Savezu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća donekle se postavlja pitanje zašto se i Osetima nije dala dostatna autonomija, kad se već radi o tako posebnoj nacionalnoj skupini. Otkako se raspala sovjetska država, Južna Osetija je u novonastaloj Gruziji tražila izdvajanje i pripojenje "bratskoj" Sjevernoj Osetiji. Ta separatistička sklonost posebno se isticala tijekom vojnog sukoba s Tbilisijem u siječnju 1992., te tijekom napetosti s Gruzijom u studenom 2006.
Za razliku od druge gruzijske regije Abhazije, Južna Osetija ne želi ostvariti svoju nezavisnost, već se pridružiti Sjevernoj Osetiji u stvaranju jedinstvene republičke cjeline unutar Ruske federacije. Rusija je te inicijative podržavala zbog vlastitih interesa. Zbog toga je poticala Južne Osete na referendum o odcjepljenju od Tbilisija te pridruživanja Sjevernoj Osetiji u jednu osetsku državu pod ruskim suverenitetom. No, u međuvremenu se dogodila aneksija Krima. Zajedno s primjerom Kosova, Južna Osetija je postala potencijalnom bombom za pogoršavanje odnosa prema zapadnim zemljama, unatoč činjenici da ideja referenduma nema veze s aneksijom K...
Južna Osetija dio je osetijskog etnolingvističkog područja na sjevernom Kavkazu. Južna Osetija nalazila se u okviru gruzijske države, dok je Sjeverna Osetija i Alanija republika unutar Ruske federacije. Oseti su iranska etnička skupina koji pričaju jednim od iranskih jezika, iako većina priča dobro i ruski. Oseti su većinom pripadnici pravoslavne crkve, te postoji mala muslimanska zajednica. U ranim devedesetima, s buđenjem nacionalizma na cijelom Kavkazu, Oseti su tražili svoj identitet, a s obzirom da je njihovo ime proizašlo iz gruzijskog jezika, pokušali su popularizirati ime Alanija, prema narodu u srednjovjekovnoj sarmatskoj konfederaciji koja je imala prisustvo na Kavkazu. Alani su također narod koji je prema povijesnim pokazateljima došao s iranskih visoravni zajedno s Hrvatima. Krajem 20. stoljeća Oseti su se našli u sukobu sa susjednim Ingušima, ali su od kraja Prvog svjetskog rata u stalnom ambivalentnom odnosu s Gruzijcima, što je vodilo do dva sukoba i jednog međunarodnog ratnog događaja. S obzirom na procese rješavanja nacionalnog pitanja u Sovjetskom Savezu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća donekle se postavlja pitanje zašto se i Osetima nije dala dostatna autonomija, kad se već radi o tako posebnoj nacionalnoj skupini. Otkako se raspala sovjetska država, Južna Osetija je u novonastaloj Gruziji tražila izdvajanje i pripojenje "bratskoj" Sjevernoj Osetiji. Ta separatistička sklonost posebno se isticala tijekom vojnog sukoba s Tbilisijem u siječnju 1992., te tijekom napetosti s Gruzijom u studenom 2006.
Za razliku od druge gruzijske regije Abhazije, Južna Osetija ne želi ostvariti svoju nezavisnost, već se pridružiti Sjevernoj Osetiji u stvaranju jedinstvene republičke cjeline unutar Ruske federacije. Rusija je te inicijative podržavala zbog vlastitih interesa. Zbog toga je poticala Južne Osete na referendum o odcjepljenju od Tbilisija te pridruživanja Sjevernoj Osetiji u jednu osetsku državu pod ruskim suverenitetom. No, u međuvremenu se dogodila aneksija Krima. Zajedno s primjerom Kosova, Južna Osetija je postala potencijalnom bombom za pogoršavanje odnosa prema zapadnim zemljama, unatoč činjenici da ideja referenduma nema veze s aneksijom K...
