Mijanmar bi mogao postati novim žarištem sukoba u 2017. Nakon desetljeća vojne hunte na vlasti u Yangonu, novu civilnu vladu vodi dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi, koja je obećala mir i nacionalno pomirenje kao glavne prioritete vlasti. Ali gotovo sedamdeset godina oružanog sukoba ne jenjava samo tako. Nedavno je došlo do jačeg nasilja i to na dva glavna fronta.
U studenom je tzv. Bratstvo Sjevernog saveza, koji se sastoji od četiri naoružane skupine, izvršio združene napade na gradske ciljeve u ključnoj trgovačkoj zoni uz kinesku granicu, čime su započeli militarnu eskalaciju na sjeveroistoku zemlje. Ovo naoružano bratstvo čine Nezavisna vojska Kachina, Mijanmarska vojska nacionalnog demokratskog saveza (MNDAA), Ta-ang nacionalna oslobodilačka vojska (TNLA) i Arakan vojska (AA), koji su 20. studenog započeli krvavi pohod napadom na policiju i građane u pograničnom gradu Muse i drugim mjestima uzduž glavne magistrale. Savez je također okupirao grad Mong Ko na kineskoj granici i držao ga nekoliko dana prije nego su početkom prosinca istjerani zračnim napadima. I dok su napadi na oružane plemenske vojske s legalnog stava jasni, ipak se postavlja pitanje jesu li i legitimni. Naime, vojska je počinila ozbiljna kršenja ratnog prava u pokrajinama Kachin i Južni Shan, pri čemu se spominju masovna smaknuća, mučenja, prisilan rad i pljačkanje civilnog vlasništva. I etničke naoružane skupine su također počinile zločine, među kojima masovna smaknuća, otmice i prisilno regrutiranje građana, te prekomjerno pucanje u civilnim područjima.
Nasilni sukobi su se redovito povećavali na sjeveru Mijanmara od 2009., a osobito u području gradova Kyaukme, Ksipaw i Namtu. Sukob se odvija između različitih etničkih naoružanih skupina i vojske te provladinih milicija. Ne radi se ovdje toliko o traženju građanskih sloboda, koliko o kontroli ovog područja gdje se odvija raskošna trgovina drogom i razni drugi organizirani kriminal. Zbog sukoba, mnogi stanovnici ovih područja bježe ili se skrivaju tjednima, a od studenog bilježi se 170 sukoba između dviju strana. UN-ov ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u Yangonu bilježi između dvije i četiri tisuće ljudi koji su raseljeni zbog sukoba na sjeveru, a oko 15 tisuća izbjeglica je otišlo u Kinu. Sveukupno je iz Kachina i Sjevernog Shana izbjeglo uslijed borbe oko sto tisuća ljudi od početka sukoba 2011.
Nada u kraj ovog sukoba krije se u novoj inicijativi koja dovodi za stol sukobljene grupe u veljači. Iako su prošle vlade činile isto, Aung San Suu Kyi ima veće prednosti, jer uživa poštovanje u Mijanmaru, ima veliki izborni legitimitet te jako međunarodno zaleđe, a za to pitanje se zainteresirala i Kina. Sve zajedno je pogodovalo stvaranju mirovne konferencije Panglong 21 koja je započela 31. kolovoza prošle godine. Ova platforma je važna zbog širokog uključivanja oružanih skupina, ali je potrebno naznačiti točne ciljeve ove konferencije koja bi trebala uključiti mir bez alternative. Mnogi smatraju da je konferencija loše organizirana. Najveća oporbena naoružana skupina Ujedinjena stranka države Wa (UWSP) je poslala samo svoje niže rangirane izaslanike. Nastavak borbe je smanjio povjerenje među sudionicima. Konferencija ima značajnu simboliku. Otac od Suu Kyi, Aung San je organizirao konferenciju etničkih vođa u Panglongu 1947. čime je pomogao stvoriti moderni Mijanmar na osnovama jednakosti i samoodređenja. Već iduće godine Aung San je ubijen, te je započeo građanski rat koji s usponima i padovima traje sve do danas. Mnogi sudionici smatraju da se prebrzo planira pomirenje, te da mnogo pažnje se daje političkoj grupaciji Aung San Suu Kyi. Njezina odluka imenovanja njezinog osobnog liječnika Tin Myo Wina za vladinog glavnog pregovarača ukazuje da je njoj važnija lojalnost od sposobnosti. Stoga mnoge naoružane skupine nemaju prevelikog očekivanja od mirotvornog procesa.
U tom mirovnom procesu nema Rohingya muslimana na zapadu zemlje. Aung San Suu Kyi je poznata po svom stavu protiv muslimana u Mijanmaru. Još 2013. u intervjuu za BBC Suu Kyi je odbila nekoliko mogućnosti za optuživanje vojske i radikalnih budističkih redovnika koji su širili mržnju protiv muslimana. Suu Kyi nije bila protiv toga da se prije izbora 2015. Rohingya muslimanima zabrani pravo glasovanja. Njezina stranka ujedno je sa svoje liste maknula sve muslimanske kandidate. Nasilje protiv muslimana smatra izmišljotinama. Suu Kyi je zapravo tipična pragmatična političarka koja koristi Nobelovu nagradu i svoju tragičnu prošlost za probitke u sadašnjosti. I u tome surađuje sa svojim donedavnim ljutim protivnicima, vojskom. Vojska u Mijanmaru vraća političku moć putem borbe protiv Rohingya muslimana, manjine koju se godinama tumači kao ilegalne imigrante iz Bangladeša iako je njihovo prisustvo u zemlji bilježeno stoljećima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
