Nastanak i razvoj pomorske diplomacije događao se zajedno s nastankom diplomacije kao specijalizirane profesije u cjelini. Pomorska diplomacija nije djelatnost novijeg datuma kako bi neki promatrači pogrešno zaključili već je nastala davno ranije. Još za vrijeme britanske kraljice Viktorije i slavnog Viktorijanskog doba između 1837. i 1901. godine koristio se izraz "defence diplomacy" iliti obrambena diplomacija. Takva obrambena diplomacija provodila se tako što su britanski brodovi uplovljavali u luke diljem svijeta i svojom nazočnošću i značenjem promicali interese britanske krune.
No, nastanak suvremene službene obrambene diplomacije novijeg je datuma jer je tek 1998. britansko ministarstvo obrane uvelo u službu koncept obrambene diplomacije. Navedeni izraz koristi se kako bi se njime prikazalo korištenje vojnih sredstava i njihov uspješan doprinos politikama predviđanja kriza u vrijeme mira. Iako izraz obrambena diplomacija postoji tek dva desetljeća ona je postala jedna od temeljnih zadaća britanskih oružanih snaga. Uz Veliku Britaniju i ostale moćne države kao što su Sjedinjene Američke Države, Njemačka i Francuska počele su razmišljati o promjenama i korištenju svojih trupa za doprinos svjetskom miru.
Ukupno gledano, koncept obrambene diplomacije ima zadaću doprinijeti pronalasku mira i regionalne i svjetske sigurnosti, učvrstiti međusobno povjerenje među državama i dati doprinos demokratizaciji oružanih snaga zemalja u tranziciji. Širok opseg tako definiranih preventivnih zadaća postao je krajnji cilj akcija koje provodi obrambena diplomacija u vrijeme mira.
Što se tiče same definicije, moglo bi se ustvrditi kako pomorska diplomacija podrazumijeva skup zajedničkih akcija poduzetih na međunarodnom planu koje uključuju vojsku i njezina sredstva u službi diplomacije, tj. kako bi se postigli diplomatski ciljevi. Skupne akcije, od kojih se one najvažnije odnose na preventivne mjere sigurnosti, provode se stalnom strategijskom budnosti, provođenjem preventivnog razvoja vojnih snaga, uspostavljanjem vojne suradnje s različitim zemljama provedbom tehničke pomoći, vojnih razmjena na području treninga i izobrazbe, civilno-vojnih akcija, zajedničkih vježbi, kontrole naoružanja, međusobnih posjeta brodova i sl. Takav način korištenja vojnih snaga sa svrhom preventivnog djelovanja, pokazuje kako one mogu biti uporabljene u miru kao "snage dobra" (force for good).
Općenito gledano, postoje tri glavna perioda pomorske diplomacije. Prvi period započinje pronalaskom Novog svijeta i uspostavljenjem prekomorskih kolonija i traje sve do kraja Drugog svjetskog rata. U 19. te u prvoj polovici 20. stoljeća mornarica je postala učinkovito sredstvo za rješavanje različitih sporova i trzavica uglavnom nasilnom primjenom sile. Takav način upotrebe mornarice za ostvarenje nacionalnih interesa neke države izvan njenih granica upotrebom oružja naziva se diplomacija topovnjača/topova.
U desetljećima nakon dugačkih i iscrpljujućih Napoleonskih ratova skoro sve nacije smanjile su svoje oružane snage pa tako i mornaricu. Među njima, jedino je Velika Britanija zadržala relativno veliku mornaricu iako je u stvarnosti bila drastično smanjena u odnosu na ratno doba. U tom periodu postojala je tendencija da se odnosi prema konfliktima kroz sustav kolektivne sigurnosti i različite nacionalne mornarice koje su djelovale u multilateralnim pothvatima. Djelovali su kongresni sustavi za nacionalnu sigurnost te se provodile mulitlateralne pomorske akcije tog perioda od kojih su najpoznatije bitke za Navarino 1827., Akru 1840. i pomorske operacije u Crnom moru sredinom 19. stoljeća.
Tijekom Drugog svjetskog rata savezničke nacije bile su ugrožene od nacija Sila osovine koje su prijetile jer su nastojale ostvariti dominaciju velikim područjima Sredozemlja, Atlantskog i Tihog oceana. Saveznička pomorska strategija bila je obilježena inovativnom borbom koja se suprotstavljala skoro uspješnoj strategiji njemačkih U-boota podmornica protiv trgovine Atlantikom, kao i strategijom "skakutanja" od otoka do otoka na Pacifiku. U oba svjetska rata Saveznici su primjenjivali slične pomorske strategije koje su zahtijevale pružanje ključne logističke pomoći za vojske transportirajući ogromne količine ljudstva i materijala s jednog kontinenta na drugi putem voda gdje se ratuje. Jednako tome Saveznici su primijenili dugačke i mučne ekonomske blokade u jeku odlučnog otpora protivnika na moru. U kontekstu dva svjetska rata bila je korištena serija naprednih tehnoloških rasporeda i sustava kao što su napredni sustavi zrakoplovstva, podmornica, radio komunikacije i nuklearne fuzije koja je pružala širok spektar novih alata, izazova i različitih strategija.
Do 1943. i 1944. saveznička pomorska iskrcavanja u sjevernoj Africi i Italiji bila su izvanredni podvizi međunarodne i međuslužbene suradnje. Uspješna saveznička iskustva korištenja pomorskih invazija otoka na Pacifiku u ratu protiv Japana nadmašilo je tek grandiozno savezničko iskrcavanje u Normandiji u lipnju 1944. Nakon mjeseci detaljnog planiranja, američki i britanski admirali zapovijedali su invazijskom flotom koja je uz američke, britanske brodove uključivala i brodove država Commonwealtha, Poljske, Norveške i Slobodne Francuske.
Drugi period pomorske diplomacije započinje odmah po svršetku Drugog svjetskog rata, tj. odnosi se na drugi dio 20. stoljeća koje je obilježeno Hladnim ratom i bipolarnom podjelom svijeta između američkog i sovjetskog bloka, ali i dekolonizacijom. Drugi svjetski rat bio je okidač za široki spektar promjena, a te promjene zahvatile su i način uporabe mornaričkih snaga. Prijašnji ciljevi koji su bili rezervirani za pomorsku diplomaciju promijenili su se, a zahvaljujući razvoju vojnih kapaciteta promijenili su se načini i metode djelovanja pomorske diplomacije.
Revolucionarna je promjena bila uvođenje u vojnu službu nosača zrakoplova koji je postao moćno ne samo vojno već i političko sredstvo za upravljanje različitim krizama. Zbog stvaranja dva neprijateljska politička bloka, mogućnosti djelovanja pomorske diplomacije između država i blokova su uvelike smanjene. Istovremeno, cjelokupna pažnja mornaričkih kapaciteta preusmjerena je na pripreme za mogući brutalni rat protiv neprijateljskog tabora. Hladni i neprijateljski odnosi između blokova rezultirali su da pomorska diplomacija bude sve ograničenija i da ju potisnu razmatranja o mogućem ratu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
