Kada je Rusija prije osam dana pokrenula napad na Ukrajinu postojala je mala šansa, vrlo mala, da će stvarnost surovog sukoba angažirati veliku diplomatsku strku koja bi uspjela zaustaviti rat prije no što se on razbukta. Nažalost to se nije dogodilo, a danas, kada je prvi tjedan rata u Ukrajini iza nas, izgleda da niti neće. Pred nama je potencijalno dugački rat koji će biti strašan i sve dok traje prijetit će širenjem i na ostatak Europe.
Tragično je raditi rezime ovih 8 dana jer se nameće zaključak da baš nikome od relevantnih aktera nije do zaustavljanja ratovanja. Krenimo redom - Rusija je napala Ukrajinu jer misli da će tako spriječiti njezin ulazak u NATO. U ruskom scenariju Ukrajina će ili biti podijeljena na pola, pri čemu bi istočna polovica postala ruska tampon zona prema NATO-u, ili će jednostavno biti uništena i okupirana kako bi se NATO-u uskratio prostor za širenje.
Danima se već analiziraju Putinovi dramatični govori pred početak invazije i očito je kako su isti i dalje u kontradikciji između geopolitike i nekih drugih ambicija. Podsjetimo, Putin nije pokrenuo ovaj rat isticanjem da će Rusija na taj način spriječiti ono što pokušava već godinama, daljnje širenje NATO-a. Umjesto toga odlučio se za dugački monolog o povijesti koji je kulminirao nacionalističkom retorikom iz koje se može zaključiti da, barem prema njemu, Ukrajina ni nema pravo na postojanje. Je li to bio govor upućen domaćoj javnosti? Ruskim vojnicima koji će uskoro biti poslani na bojište da se bore i ginu za jednu poprilično nedorečenu ideju? U svakom slučaju, ova eskalacija nije počela zbog ukrajinske državotvornosti već zbog ruskih sigurnosnih zahtjeva koji su iznijeti krajem prošle godine.
SAD i NATO su jasno dali do znanja Rusiji da njen zahtjev neće biti uvažen, uključujući i onaj koji se tiče daljnjeg širenja NATO-a prema istoku. Rusija si je na taj način zapravo stvorila jednu egzistencijalnu paniku koja je sigurno ubrzala put do ove ratne tragedije. Naime, bez obzira koliko puta su iz Kijeva pozivali Zapad da ih primi u NATO, činjenica je da se NATO glede tih zahtjeva jednostavno nije oglašavao. Sve zemlje zapadnog svijeta, a naročito lideri, vrlo su oprezno pristupali temi Ukrajine, posebno ako bi se govorilo o NATO-u. Ukrajini nigdje nije dato zeleno svjetlo. Jasno, nije niti rečeno da ne može postati članica, ali u svakom slučaju potencijalno ukrajinsko NATO članstvo bilo je stvar - ili se tako predstavljalo - neke dosta daleke budućnosti.
Nadalje, nitko nije očekivao da bi Ukrajina "jedno jutro" mogla se probuditi kao NATO članica. Rusija je mogla pustiti, bar još neko vrijeme, da ova tema spava, da sukob ostane "zamrznut". Dok je Zapad oprezno pričao o NATO članstvu za Ukrajinu, znajući kakva bi bila ruska reakcija, moglo se računati na relativni mir u Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
