Rat u Europi i zastrašujuća pozicija kancelara Scholza: Raspad blijedog otpora, trostruki šamar Južne Amerike, i meta nad Berlinom koju je sam dao nacrtati

Gotovo cijelo 21. stoljeće u Njemačkoj obilježeno je vladavinom kancelarke Angele Merkel. U tom periodu dobila je i puno pohvala i kritika, kako unutar Njemačke tako i izvan nje, ali jedna stvar je bez dvojbe - za vrijeme njenog upravljanja Europom (ako polazimo od toga da kao najmoćnija ekonomija Njemačka je ujedno i politički najdominantnija sila Europe) - u toj istoj Europi bio je mir.

Sukob se na istoku Ukrajine vodio od 2014., ali u usporedbi s današnjim ratom to je bio poprilično ograničeni okršaj i vodio se isključivo unutar same Ukrajine. Kada je pak u konačnici došlo do smjene vlasti u Njemačkoj, nedugo zatim rasplamsao se najveći rat još od Drugog svjetskog rata.

Jasno, nitko ne sugerira da je novi njemački kancelar Olaf Scholz kriv za taj rat, ali moć koju je naslijedio samom funkcijom očito nije znao ili nije mogao iskoristiti s ciljem sprečavanja izbijanja opasnog rata na teritoriju Europe.

Njegovu ulogu već sada valja staviti u povijesni kontekst, jer sve što se trenutačno događa moglo bi ići ravno u neke udžbenike povijesti bliske budućnosti. I kakva je to uloga? Ne može se reći da je Scholz došao kao jastreb. Štoviše, da je mogao (a nije mogao), Scholz bi nastavio neke od pragmatičnih (real)politika svoje prethodnice Angele Merkel.

Razumljivo, danas se to nastoji naglo zaboraviti, ali Scholz je zapravo bio dosta kritičan prema SAD-u prije no što je postao kancelar (dužnost preuzima u prosincu 2021. godine). Primjerice, govoreći o američkom pritisku i sankcijama prema projektu Sjeverni tok 2, krajem 2019. poručuje: "Takve sankcije predstavljaju ozbiljno uplitanje u unutarnja pitanja Njemačke i Europe te njihov suverenitet".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.