U ožujku ove godine bomba je pronađena u kutiji iz Grčke namijenjenoj njemačkom ministru financija Wolfgangu Schäubleu. Druga takva bomba je ranila zaposlenika Međunarodnog monetarnog fonda u Parizu. Zajedno s napadima na poduzetnike, policiju i političare u samoj Grčkoj, ovo su pokazatelji sve organiziranije opasnosti krajnje lijevih snaga. Grčka se javnost pribojava povratka anarhističkog i ljevičarskog nasilja u zemlju, te mjeri koliko je grčki premijer Alexis Tsipras slab po pitanju reda i zakona. Osim pritiska javnosti, pritišće ga i Kyriakos Mitsotakis, oporbeni vođa Nove demokracije, koji optužuje Tsiprasovu lijevo orijentiranu političku stranku Syrizu za stvaranje protusustavne mržnje koja se možda nalazi iza ovih napada. Oporba optužuje premijera za neučinkovito rješavanje problema koji je prijetnja života političara, uključujući život samog Tsiprasa. Mitsotakis ima i osobnog razloga naglašavati ovakvu mogućnost. Osim što će na redovitim izborima 2019. biti kandidat Nove demokracije za grčkog premijera, njegovog šurjaka je 1989. ubila u terorističkom napadu krajnje lijeva skupina 17. studeni.
Grčka ima dugu povijest ljevičarskih i anarhističkih terorističkih skupina. Među njima se ističe Revolucionarna organizacija 17. studeni, urbana gerilska skupina nastala 1975. s marksističko-nasilnom ideologijom. Navodno je prestala postojati 2002., nakon što su uhićeni i osuđeni brojni njezini članovi. Skupina je ubila 23 osobe u 103 napada na američke, britanske, turske i grčke ciljeve. Osim ove, relativno najpoznatije skupine, u Grčkoj su djelovale brojne manje terorističke skupine, među njima: Revolucionarna narodna borba (ELA), krajnje lijeva urbana gerila nastala 1975. i raspuštena 1995. nakon niza bombaških napada protiv političkih i gospodarskih ciljeva; Revolucionarna borba (EA) poznata po napadima na grčke vladine zgrade i američko veleposlanstvo u Ateni, vođena anarhističkim komunizmom, nastala je 2003. i još uvijek postoji; Revolucionarne ćelije (RN) je protuglobalizacijska krajnje lijeva skupina nastala 1996. poznata po bombaškim napadima protiv političara, sudaca, vojske, banaka, međunarodnih lanaca hotela, globalnih tvrtki, a grupa je raspuštena 2000.; Sekta revolucionara ili Pobunjenička sekta nastala je 2009. i postoji i danas, a poznata je po napadima na policiju i sigurnosne snage.
Od 2008. djeluje i grčka lijevo-anarhistička skupina Urota vatrenih ćelija (SPF) koja je izvela niz terorističkih napada na grčke i međunarodne ciljeve. Upravo su oni poslali paket-bombe u MMF i njemačkom šefu financija. U godini nastanka SPF je izveo jedanaest bombardiranja ureda za iznajmljivanje luksuznih automobila i banaka u Ateni i Solunu. U siječnju ove godine Grčka je uhitila Panagiotu Roupu, jednog od predvodnika anarhističke skupine Revolucionarna borba, što znači da je SPF sada izdvojen kao jedna od najopasnijih grčkih ljevičarskih terorističkih skupina. Među ostalima su i manje nasilne grupe kao što su Divlja sloboda – Pokretač društvene eksplozije, Skupina narodnih pobunjenika i Zeleni Nemezis, teroristička grupa za zaštitu okoliša.
Time je Grčka postala jedinom zemljom u Europi u kojoj postoji terorizam ekstremne ljevice. Nova demokracija koristi ovo stanje za dobivanje političkih bodova, jer upire prstom na Syrizu za poticanje istinske kulture mržnje u vrijeme kada je ova lijevo orijentirana politička stranka bila u oporbi. Sada nema mnogo prostora za djelovanje nakon što se domogla vlasti. Syriza, pak, optužuje Novu demokraciju za vulgarno političko iskorištavanje situacije i napominje da je i takvo djelovanje opasnost za demokraciju.
Sve ove organizacije su stasale kao 'urbane gerile' koje žele provesti lijevu, anarhističku ili komunističku revoluciju. Sigurnosni stručnjaci ukazuju da se uobičajeno radi o dobro obrazovanim mladim ljudima iz dobrostojećih obitelji, a motivi su im doslovno iskazivanje svog neprijateljstva spram sustava vlasti u Grčkoj, u Europi i u svijetu. Naime, gotovo je svaki napad praćen ne samo preuzimanjem odgovornosti (što sve više postaje igra natjecanja između vrlo raznih terorističkih skupina na svijetu) već i dugačkim teoretskim razlaganjem zašto su se pojedini političari ili institucije napali. Frustracija grčke mladeži je jasna. Trenutačna nezaposlenost mladih u zemlji je nevjerojatnih 45 posto, a nepostojanje mogućnosti zaposlenja ili dugoročne sigurnosti dodatno pojačava nezadovoljstvo. Mnogi studiraju bez nade u budućnost, te se natječu za dobivanje posla u drugim državama Europske unije.
SPF-ovci nemaju nakanu uvijek zadati smrtonosne udarce. Većinom se usredotočuju na bombaške napade bez korištenja puno eksploziva. Cilj su im više uredi i materijalna šteta nego atentati na pojedine poduzetnike ili političare, koje smatraju odgovornima za grčke gospodarske poteškoće. Glavno je poslati poruku nezadovoljstva i potaknuti cijelu zemlju na organiziranu blokadu vladajućih slojeva. Ipak, s obzirom da se ne nazire kraj grčkim dugovima, bankrotima i ekonomskim nedaćama, pitanje koliko će još grčki anarhisti biti relativno mirni. Nove organizacije nastaju stalno, a među njima i potencijalno agresivne i opasne terorističke ćelije koje bi mogle utjerati strah druge vrste među same grčke građane. Većinom nastaju u središnjem atenskom susjedstvu Exarcheia, gdje se policija često suočava s nasilnom mladeži koja baca molotovljeve koktele na redarstvenike. Policija gotovo da ne zalazi u pokrajnje ulice ove atenske četvrti, nemaju uopće kontrolu nad onime što se tamo događa, pa je Exarcheia postala područje regrutiranja novih, ekstremnih i nasilnih mladića i djevojki.
Syriza nastoji ukazati da se bori protiv lijevih, ali i protiv desnih organizacija, ukazujući na krajnje desnu skupinu Zlatna zora koja je postala treća najveća politička stranka u grčkom parlamentu nakon sedam posto osvojenih glasova na izborima u rujnu 2015. Rast Zlatne zore nakon 2010. objašnjava se lošom gospodarskom slikom, a migrantska kriza je dodatno dala poticaja jačanju krajnje desnih, neonacističkih, ultranacionalističkih i ekstremističkih pokreta. Zlatna zora nudi ekstremnu ideologiju grčke supremacije i traži udar protiv imigranata, homoseksualaca, vjerskih i etničkih manjina. Doista, 69 članova Zlatne zore i cjelokupni parlamentarni klub su sada na suđenju za niz optužbi, među kojima jest i upravljanje organiziranim kriminalom.
Povijesno gledano, međutim, Grčka je daleko više obilježena radikalnim ljevičarskim nasiljem. Kao i brojne druge europske zemlje, ljevičarski terorizam je obilježio Grčku u sedamdesetima i osamdesetima, ali za razliku od Europe gdje je taj trend nestao krajem osamdesetih i u devedesetima, u Grčkoj se nastavio. Nakon relativno mirnog razdoblja 2000.-ih, Grčka ponovno ulazi u koloplet lijevog nasilja. Razlika između negdašnjih skupina i ovih danas jest u političkim planovima. Stari lijevi teroristi su imali vrlo razvijene marksističke i anarhističke ideologije, kao i jasnu političku agendu. Nove skupine se nazivaju anarhistima i nihilistima, ali nemaju razvijenu političku platformu na kojoj bi dobivali možda i poneko razumijevanje među građanima. Grci jednostavno ne mogu podnijeti ideju da bi neka mladenačka teroristička lijeva skupina mogla ponovno vladati grčkim ulicama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
