Na Istočnom ekonomskom forumu u rujnu ove godine u Vladivostoku ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je izgradnju grandioznog 42-kilometarskog mosta koji bi povezao ruski otok na Pacifiku Sahalin s japanskim otokom Hokkaido. "Postoje stvari apsolutno globalne prirode koje mogu voditi prema značajnim promjenama u infrastrukturi, energiji i visokoj tehnologiji", izjavio je ruski lider istodobno najavljujući planove da se Transsibirska željeznica proširi do Južne Koreje.
Navedeni projekti su tipični primjer onog što se naziva 'Putin's pivot to Asia' iliti Putinovo okretanje Aziji. Sintagma označava okretanje Ruske Federacije prema državama azijskog kontinenta kao odgovor na sve lošije odnose sa Zapadom. Okretanje Rusije prema Aziji nije novost koja se dogodila nakon uvođenja sankcija Europske unije i Sjedinjenih Država 2014. već posljednjih desetak godina približavanje je postupno, ali čvrsto. Kina, Indija, Japan, dvije Koreje, Vijetnam, Filipini samo su neke države s kojima Rusi grade izvanredne odnose. A nastoje graditi s cijelom kontinentom.
Službeno, rusko okretanje Aziji započelo je u Sankt Peterburgu u lipnju 2013. na Međunarodnom ekonomskom forumu kada je Putin najavio planove za odmak od Zapada i približavanje zemljama Azije s ciljem traženja novih tržišta za rusko gospodarstvo, pokretanja novih infrastrukturnih i energetskih projekata i traženja diplomatskih alternativa. Putin je pogodio u bit zato što je okretanje Aziji proklamirano pola godine uoči ukrajinske krize kojom će Zapad pokušati izolirati Rusiju politički i ekonomski. Međutim, to se naravno nije dogodilo zahvaljujući uvelike naglom jačanju ruskih pozicija u Aziji - kontinentu koji sve više postaje predvodnikom 21. stoljeća. Rusija se otvara Aziji kako bi zaštitila i ostvarila svoje vitalne nacionalne interese. Rusija vidi Aziju kako najznačajnije i najbrže rastuće tržište.
Prema službenim ruskim dokumentima, Rusija je velika, neovisna, snažna azijska sila u Aziji. Zato Rusija nastoji stvoriti dobronamjerne bilateralne i multilateralne ugovore s azijskim vladama i međunarodnim organizacijama kako bi promovirala i potvrdila svoju tvrdnju da upravo ona predstavlja nezamjenjivi pol svjetske politike. Još 2012. Rusija je ugostila summit Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC-a) namećući se kao važan čimbenik u Aziji i nudeći suradnju. Azija je plodno tlo za multilateralne organizacije: Rusija je 2014. stvorila Euroazijsku ekonomsku uniju a Kina planira provesti svoj projekt Jedan pojas - Jedna cesta. Tu je i propali pokušaj stvaranja Transpacifičkog partnerstva.
Osobito nakon ruske aneksije Krima i urušavanja odnosa sa Zapadom 2014. naglo su se počeli unapređivati rusko-kineski odnosi. Otada Putin i Xi održavaju često sastanke koji su produktivni - barem na papiru. I doista odnosi Moskve i Pekinga su najbolji ikada i trenutno najbolji odnosi neke dvije velike sile. To je promjena od 180 stupnjeva kad se uzme u obzir 1960-e godine kad su dvije komunističke supersile: SSSR i Kina bile na rubu rata. Uspostava strateškog partnerstva s Kinom doista uvelike mijenja svjetske odnose. To je savez između druge i treće vojne sile svijeta. Rusi Kinezima prodaju oružje i vojnu opremu te energente, a Kinezi ulažu u mnogobrojne projekte u Rusiji, opskrbljuju Ruse proizvodima i robom široke potrošnje, a trgovinska plaćanja se odvijaju u rubljima i yuanu što smanjuje ovisnost o dolaru. Rusija daje potporu Kini u spornom Južnom kineskom moru, a Kina Rusiji u Siriji i Ukrajini. 2014. potpisan je bilateralni sporazum o ogromnim isporukama ruskog plina Kini. U rujnu 2016. održane su zajedničke velike vojne vježbe u Južnom kineskom moru. Prije par godina su Rusi počeli isporučivati Kinezima i najnovije i najnaprednije vrsta oružja. Putin i Xi su nedavno raspravljali potrebu sinergije BRICS-a i Euroazijske ekonomske unije - organizacija koje bi se trebale međusobno nadopunjavati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
