Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je prvoga dana studenog Iran, kako bi prisustvovao na drugom trilateralnom Kaspijskom summitu, pri čemu se u jednom danu susreo s iranskim Vrhovnim vođom ajatolahom Alijem Hameneijem, iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem i azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim. Ovo je treći Putinov odlazak u Iran, nakon što je posjetio zemlju u studenom 2015. godine, dva mjeseca nakon početka ruske vojne kampanje u Siriji, te deveti put da se susreo s Rohanijem. Iako je ovoga puta tema bila energetska suradnja, Putin je s Hameneijem i Rohanijem naširoko raspravljao o stanju u Siriji.
Tijekom sirijskog rata, Rusija i Iran su bili ključni saveznici politički i vojni, dijelili su obavještajne podatke i vojne kontakte kao nikad prije u modernoj povijesti dviju zemalja. No, Moskva i Teheran ne dijele uvijek iste poglede prema budućem sastavu sirijske vlasti, ulozi Kurda, sudbini sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, a tu je i prikriveno natjecanje za kontrolu nad resursima u pojedinim dijelovima zemlja. Uz to, Teheran treperi od nepovjerenja kada se Rusi upuštaju u razgovore s Izraelom, Saudijskom Arabijom i Sjedinjenim Državama, ili kada surađuju sa sirijskom oporbom izvan mirovnih pregovora u Astani. Kako se bliži kraj ratu protiv ekstremista i sirijske oporbe, nazire se i jaz između ruskog i iranskog pristupa mnogim pitanjima buduće Sirije, o čemu se vode i unutarpolitičke dileme u obje države.
Unatoč tim razlikama, Moskva i Teheran prepoznaju potrebu suradnje jer regionalne i globalne sile jedva čekaju pronaći razdor između Rusa i Iranaca ne bi li zadobili neku prednost u poslijeratnoj Siriji. I dok se čini kako je veća želja dva partnera da sami pronađu rješenje za onog drugog, glavno je da su Iran i Rusija zaključili kako trebaju jedan drugoga, što se vidjelo i u ovom Putinovom posjetu Islamskoj Republici. Tako je Rohani izjavio medijima kako je rusko-iranska suradnja pomogla u borbi protiv terorizma u regiji te da zajedno mogu osnovati regionalni mir i sigurnost. Putin se složio, dodavši da se detaljno raspravljala regionalna sigurnost, iranski nuklearni program i stanje u Siriji. Putin smatra da se niti jedno pitanje ne može riješiti unilateralno, te se nada za daljnjom plodonosnom suradnjom s iranskim partnerima. Hamenei je u razgovoru s ruskim predsjednikom postavio to partnerstvo u globalniji kontekst, te naglasio kako ta suradnja može izolirati Ameriku. Hamenei smatra da se ne može nijekati propast terorista potpomognutih Sjedinjenim Državama u Siriji, ali da Amerikanci nastavljaju sa svojim spletkama. Vrhovni vođa se nada kako će se suradnjom izolirati američka moć na Bliskom istoku.
Ovdje se naziru dva pomalo suprotna razmišljanja. Rusi stalno ponavljaju kako rat u Siriji prilazi kraju, te se šire glasine kako se ruske zračne snage u Siriji pripremaju za odlazak kući. Rusija doista ima plan za povlačenjem dijela svojih vojnih zrakoplova, helikoptera te inženjerskog i tehničkog osoblja. U Siriji bi ostali protuzračni sustavi i snage za obranu ruskih vojnih objekata u Hmeimimu i Tartusu, zajedno s vojnom policijom i vojnim savjetnicima. Time bi se Rusija orijentirala na pronalaženje vojnog rješenja u Siriji, iako će to odlučiti generali na terenu. No, prema stavovima Vrhovnog vođe Irana, daleko je još kraj rata i pobjeda u Siriji.
Hamenei želi suradnju s Putinom koji će ostati osjetljiv na svaki korak Sjedinjenih Država. Naravno, takav stav odražava zabrinutosti Teherana oko mogućnosti krajnjeg dogovora Moskve i Washingtona, što bi bilo pogubno za iranske interese u Siriji i Iraku, čime bi se politički i vojno srušili ostvareni ciljevi. Donald Trump svakako želi sveobuhvatno spriječiti iranske politike u regiji, čemu pokazuje i stav Bijele kuće spram nuklearnog dogovora. Zbog toga Iranci naglašavaju potrebu bliske suradnje na svim razinama. U tu svrhu služi i ovakav Kaspijski summit, koji u sebi ima i poruku svijetu. Summit nije samo običan sastanak, jer unatoč svojoj prirodi jačanja bilateralnih poveznica i regionalne suradnje triju zemalja, šalje poruku Amerikancima da unatoč izjavama i stavovima dužnosnika Bijele kuće, regionalne zemlje razvijaju svoje odnose i suradnju. Ujedno je to poruka južnim iranskim susjedima, monarhijama na Arabijskom poluotoku, kako je pozitivan pokret naprijed vezan za pregovore i dijalog. Teheran je ujedno potvrdio svoju spremnost suradnje sa susjedima i nevoljkost dominacije nad njihovim odlukama. Nije čudno da se osjeća određena opuštenost u Iranu jer su Narodne mobilizacijske jedinice ušle u Mosul zajedno s iračkim sigurnosnim snagama, što je dalo Irancima veće povjerenje u irački narod, ako ne u prevrtljive iračke političare. Još je više povjerenja Teheran stekao u svog turskog susjeda nakon što je u iračkom Kurdistanu održan referendum o nezavisnosti 25. rujna. Pronaći rješenje u tako složenoj poteškoći bez uključenja drugih država u regiji bilo bi daleko teže, zbog čega Amerikanci i žele srušiti iransku regionalnu moć. Sada svi koji žele neutralizirati Hezbolah ili Narodne mobilizacijske jedinice u stvari utječu na doseg utjecaja Islamske Republike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
