Svijet je pun nasilja. Iako nam se često tvrdi kako se situacija globalno popravlja činjenica da smo svjedoci ratova, progona, terorizma, masovnih kršenja ljudskih prava i okrutnih zločina.
Očito će proći još jako dugo vremena prije no što ćemo živjeti u svijetu bez nasilja, a vjerojatno do te utopije nikada nećemo niti doći. No, kako smo i spomenuli, postoje razni oblici nasilja. Rat je svakako najstrašnije nasilje od svih. Teško je reći da se ljudi naviknu na rat, jer tko se može naviknuti na stanje stalne okrutnosti? Ipak, život u ratnoj zoni ili u njenoj neposrednoj blizini mijenja ljude, tjera ih da očekuju najgore i u svakom trenutku.
Drugačija je situacija kada se živi u miru. Tada ne očekujemo da se strave događaju pred našim očima, našim bližnjima. Rat je najstrašniji teror čovječanstva, ali napadi u miru pogađaju ljude na jednoj sasvim drugoj razini, imaju totalno devastirajući učinak. Zato primjerice terorizam i jest toliko zastrašujuća metoda najradikalnije politike - nije toliko riječ o broju žrtava, mada je cilj terorista uvijek ubiti što je moguće više, koliko o strahu od neizvjesnosti, nesigurnosti.
Neki ističu kako je na Zapadu i dalje daleko veća šansa da ćete poginuti u prometnoj nesreći nego od terorističkog napada. To je statistički itekako točno, ali ovdje ni ne govorimo o statistici, govorimo o strahu od neočekivanog. Svatko tko sjeda u automobil svjesno ili podsvjesno zna da ta vožnja može završiti kobno. Osoba je, koliko god to mračno zvučalo, "spremnija" umrijeti u takvoj situaciji nego dok leži na kauču.
Terorizam pak udara na ljude koji nisu nimalo spremni na takvu situaciju i zato ima toliko dalekosežne posljedice koje osjeća cijelo jedno društvo. Samim time terorizam je jedan od najstrašnijih zločina našeg doba.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
