U Gvineji je vojska svrgnula predsjednika zemlje Alpha Condéa. Mnogi su ljudi na ulicama slavili svrgavanje Condéa, ali UN i EU oštro su osudili puč. Condé je došao na vlast 2010. godine na prvim slobodnim izborima otkako je Gvineja stekla neovisnost 1958. godine, te se smatrao stabilizacijskim svjetionikom nade. Međutim, nedavno se našao na udaru kritika zbog autoritarnosti i kršenja ljudskih prava.
Mineralno bogatstvo Gvineje čini je potencijalno jednom od najbogatijih zemalja kontinenta, ali su njezini ljudi među najsiromašnijima u Zapadnoj Africi. Eksperimenti sa socijalizmom i dvogodišnja vladavina hunte uzeli su danak u izgledima za razvoj. Izbori 2010. započeli su desetljeće civilne vladavine, ali su doveli i do nasilnih etničkih sukoba. Osim toga, stotine tisuća izbjeglica iz Liberije i Sierra Leonea dodatno su opteretile gvinejsko gospodarstvo. Nestabilnost je izazvala sumnju i etničku napetost - kao i optužbe među susjedima za pokušaje destabilizacije i granične napade.
Condé je proveo desetljeća suprotstavljajući se nizu režima u Gvineji, neuspješno se boreći protiv predsjednika Lansane Conté na predsjedničkim izborima 1993. i 1998. te vodeći Rally of the Guinean People (RPG), oporbenu stranku. Na predsjedničkim izborima 2010., Condé je izabran za predsjednika u drugom krugu glasovanja. Nakon što je izabran, rekao je da će ojačati Gvineju kao demokraciju i boriti se protiv korupcije. Kad je Condé preuzeo dužnost u prosincu 2010., postao je prvi slobodno izabrani predsjednik u povijesti zemlje. Ponovno je izabran 2015. s oko 58% glasova, i ponovno 2020. s 59,5%, nakon ustavnog referenduma koji je Condéu omogućio da "poništi" svoju mandatnu granicu i traži još dva mandata. Taj je potez bio kontroverzan i izazvao je masovne proteste prije i poslije referenduma, koji su brutalno potisnuti.
Condéovi kritičari tvrdili su da je na izborima 2015. i 2020. bilo prijevare. Potpukovnik Mamady Doumbouya, zapovjednik specijalnih snaga zemlje, svrgnuo je državnim udarom predsjednika 5. rujna 2021. godine. Optužio je predsjednika za rasprostranjenu korupciju, kršenje ljudskih prava i loše upravljanje. Potpukovnik Doumbouya osnovao je Nacionalni odbor za pomirenje i razvoj sa svojim predsjednikom, naredio oslobađanje političkih zatvorenika i najavio 18-mjesečni prijelaz u demokraciju. Doumbouya je osim toga još nedavno bio kaplar u francuskoj Legiji stranaca, što može dati do znanja da je i doveden za poglavara gvinejske države od strane bivšeg kolonijalnog vladara.
Bilo je potrebno dosta tvrdoglavosti da Alpha Condé povjeruje u svoju predsjedničku sudbinu, tijekom svojih dugih godina u egzilu u Francuskoj. S pravom je rekao da je 2010. godine, godinu svog prvog izbora, "naslijedio državu, a ne imovinu". No njegovo je povjerenje na kraju pomutilo njegovu prosudbu. Do kraja se zamišljao kao providan čovjek; vjerovao je da je sam sposoban pokrenuti put razvoja zemlje čija podzemlja obiluju rudnim bogatstvima koja su izvor bezobraznog bogatstva i istovremeno teške bijede. Nije poslušao one koji su mu savjetovali da se odmakne, da se ne oslanja na silu, eliminirajući desetke protivnika kako bi ustav bio prilagođen za njegov treći mandat. Nije osjetio val koji ga je naposlijetku odnio s političke pozornice.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.