Vrlo značajne vijesti stižu iz SAD-a - američki predsjednik Donald Trump otpustio je državnog tajnika Rexa Tillersona te je na njegovo mjesto postavio dosadašnjeg šefa CIA-e, Mikea Pompea. Na mjesto Pompea je pak postavio Ginu Haspel.
Podsjetimo, o ovome se šuška veće neko vrijeme, a sada je stigla i potvrda da su glasine istinite. Očito je kako je Trump tražio osobu s kojom će zamijeniti Tillersona, a sada je odabrao popriličnog tvrdolinijaša što nikako nije dobro za ostatak svijeta.
Je li Tillerson bio "preblag"? Neki tvrde da jest mada je i on bio retorički poprilično na liniji izjava koje su stizale iz Bijele kuće. Postoje spekulacije da se Trumpu nije svidio njegov blagi stav prema Sjevernoj Koreji, no teško da je to jedini razlog.
Pompeo je pak zauzeo znatno oštriji stav prema Pjongjangu, a njegov dolazak na vrlo važnu poziciju događa se u trenutku kada je navodno u pripremi sastanak između Trumpa i sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong Una. Može li ovo biti pokušaj blokiranja takve realizacije? Možda, no nema razloga da je zbog toga Tillerson morao otići.
No, odnosi između Trumpa i Tillersona zahlađeni su već neko vrijeme, a mediji su pisali prošle jeseni kako je Tillerson navodno nazvao Trumpa "kretenom" te je u nekoliko navrata prijetio ostavkom.
Sve u svemu, imajući u vidu kakav je čovjek Mike Pompeo, ova promjena pozicije mogla bi imati veliki značaj i na Siriju jer dolazi upravo u trenutku kada SAD prijeti vojnim napadom na sirijsku vojsku ako ne prekinu svoju ofenzivu na prostoru Istočne Ghoute.
U isto vrijeme dolazi vrlo značajna informacija iz Moskve - naime, rusko ministarstvo obrane poručilo je kako bi svaki američki napad na Damask mogao potencijalno ugroziti i ruske snage, a to bi pak dovelo do ruskog odgovora.
Šef glavnog stožera ruske vojske, general Valerij Gerasimov, istaknuo je kako Moskva spremna odgovoriti ako životi Rusa budu ugroženi. "Mnogi ruski savjetnici i predstavnici Centra za pomirenje nalaze se u Damasku i na prostoru sirijskih vojnih objekata", istaknuo je Gerasimov.
Činjenica da spominje Damask svakako je značajna, jer kada je američka UN ambasadorica Nikki Haley jučer zaprijetila američkim vojnim "djelovanjem" bilo je poprilično jasno da zapravo prijeti glavnom gradu Sirije, imajući u vidu da je cijela Istočna Ghouta zapravo neka vrsta predgrađa Damaska.
Ruska izjava stoga ima itekakvu težinu i nagovještava veliku opasnost. Također potvrđuje kako se sirijski sukob još jednom nalazi u situaciji da može biti uzročnik direktne vojne konfrontacije između SAD-a i Rusije, a to je daleko najopasniji scenarij koji je već u nekoliko navrata bio "blizu".
Naime, situacija na prostoru Istočne Ghoute trenutačno je takva da ako SAD misli vojno intervenirati onda mora vojno intervenirati odmah - u protivnom će sirijska vojska, zajedno sa saveznicima, već kroz koji dan slomiti otpor militanata koji se nalaze u sve većem okruženju. Često se postavlja pitanje kako se ova enklava uopće uspjela toliko dugo održati i jedini odgovor koji se nameće je da su morali dobivati pomoć iz okolice, možda i od istomišljenika i iz samog Damaska. Sada se situacija, kroz zadnjih nekoliko tjedana, znatno promijenila - Istočna Ghouta već je presječena na dva dijela, a najveći grad Douma je u potpunom okruženju.
SAD svoj argument za vojnu intervenciju gradi na starim premisama "humanitarne intervencije" i "potrebe djelovanja". Kako i sama ambasadorica Haley kaže - kada se međunarodna zajednica nije uz stanju dogovoriti, SAD će preuzeti inicijativu.
Nema sumnje, da nema ruske vojne prisutnosti u Siriji, SAD bi već davno preuzeo tu "inicijativu" u Siriji, kao što su napravili i 2011. u Libiji. Jesu li se sada pak toliko ohrabrili da su spremni napasti i Damask bez obzira što se tamo nalazi i rusko vojno osoblje? Hoće li ići riskirati eventualnu konfrontaciju misleći kako Rusi blefiraju kada kažu da će uzvratiti?
To pitanje nas dovodi i do aktualnosti. Stječe se dojam kako Rex Tillerson, unatoč činjenici da retorikom nije previše odstupao od administracije za koju radi, nije bio čovjek koji je spreman na takav rizik. Štoviše, stječe se dojam kako je zbog militarizma zaista i nazvao Trumpa "kretenom" u listopadu prošle godine (nikada nije porekao korištenje te riječi).
S druge strane Mike Pompeo doima se kao čovjek koji je itekako spreman urgirati za bombardiranje Damaska bez obzira na ruska upozorenja. On je u vanjskoj politici istaknuti "jastreb" i drži stranu Trumpa gdje god treba - on bi sada Trumpu mogao biti ono što je Hillary Clinton bila Baracku Obami: element koji će pokretati nove ratove.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
