Za vrijeme teškog građanskog rata u Kini, koji je odnio milijune života, dok je izgledalo kao da brutalnost guta sve oko sebe, komunistički lider Mao Ce-tung izjavio je: "Veliki kaos je pod nebesima, situacija je odlična". Poznatu izjavu dao je u ranima fazama rata između komunista i nacionalista, odnosno u vrijeme kad nije lako bilo biti optimist po pitanju konačnog ratnog ishoda koji je trajao u dvije etape, od 1927. do 1936. i kasnije od 1945. do 1949. Građanski rat bio je "ometen" japanskom invazijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, no kasnije se, u drugoj etapi, završio skoro potpunom pobjedom komunističkih snaga (nacionalisti su pobjegli na Tajvan i tamo su zapravo ostali sve do današnjih dana).
Ali ta izjava... tvrdnja da je situacija "odlična" jer je pod nebesima "kaos", puno nam može reći i o današnjim vremenima. Jasno, Mao je bio zadovoljan činjenicom da su napokon na red došla velika previranja, jer mu je bilo jasno da jedino u sklopu istih se može očekivati promjena. A ako je cilj velika, totalna promjena, onda "kaos pod nebesima" mora također biti adekvatne magnitude. Komunisti su stremili potpunoj promjeni poretka i u konačnici su je i osvojili, zahvaljujući svojoj borbi, ali svakako i "kaosu" koji je vladao u svijetu otkako su se socijalističke revolucije počele prebacivati iz teorije u praksu.
Gledajući unatrag sve te promjene mogu nam djelovati vrlo linearno. Stvorila se nova ideja, internacionalna pobuna i oslobođenje proletarijata, i uz neke dodatne Lenjinove ideje na osnovu Marksa i Engelsa, jednostavno su stvari krenule svojim povijesnim putem. Ali to je perspektiva iz pozicije nekog preko sto godina u budućnosti. Za ljude onog vremena stanje u svijetu i uže oko njih zasigurno nije izgledalo tako linerano i predvidljivo. Mi promatramo svijet iz vremena kad je fašizam poražen u najvećem sukobu u ljudskoj povijesti, promatramo 20. stoljeće u kojem je svijet postao bipolarni sraz kapitalističke i komunističke ideologije. U konačnici socijalistička ideja uvelike je implodirala na način da je završila u slijepoj ulici iz koje je mogla izaći jedino kroz pokušaje kao što su bili ruska Perestrojka i Glasnost ili kinesko odbacivanje takvih pokušaja. Na kraju smo dobili kraj SSSR-a i opstanak Kine, ali ipak drugačije Kine.
Globalna revolucija je nestala, vratila se iz prakse natrag u teoriju, a ovih godina se iz teorije seli na stranice većih povijesnih kurioziteta. Ipak, umiroviti potpuno ideju koja je u jednom trenutku izgledala kao da nudi odgovore na sva goruća pitanja bilo bi možda, povijesno gledajući, naivno. Jer socijalizam kao ideja mogao je "poskočiti" iz teorije u praksu tek u vremenu "kaosa pod nebesima" kojeg su prepoznali mnogi - Mao Ce-tung, Vladimir Lenjin, Fidel Castro, pa i Josip Broz Tito te brojni drugi.
Kaos je uvijek bio prilika, ali ne za nešto što će uskočiti na scenu iz vakuuma. To se ipak ne događa tako, čak ni u teoriji o "velikom čovjeku" (teorija koja nalaže da se u povijesti, u ključnim trenucima, naizgled niotkud javljaju ključne ličnosti koje su u stanju odvesti svoj narod do velike pobjede). Možda povijest ima tendenciju u kriznim trenucima izbaciti na površinu "velikog čovjeka", to nije tako teško zamisliti jer teorija postoji zato jer pamtimo samo velike lidere, a ne idemo toliko za tim da bi se umjesto njih vjerojatno našao netko drugi da se okolnosti nisu posložile da baš oni budu ti koje će povijest pamtiti.
Ali povijest neće na površinu izbaciti "veliku teoriju" već samo velikog lidera već etablirane teorije. To je nezgodna činjenica u kontekstu promatranja idućeg velikog "kaosa pod nebesima". Jer, čak i uz maksimalno izbjegavanje svakog oblika alarmizma, postaje i više nego očito da se svijet mijenja, da se nalazi na prekretnici po kojoj se vrši sve veći pritisak. A što dolazi nakon "puknuća"? To je pitanje svih pitanja, no "listanjem" aktualnih teorija nemoguće je pronaći nešto što bi "iz temelja mijenjalo" ili barem imalo takvu ambiciju kao što je bio koncept socijalističke revolucije.
Ovdje ne govorimo o implementaciji, jer uz vremenski odmak svima je jasno do koje mjere što nije funkcioniralo u tim pokušajima. Govorimo o konceptu, koji ako je dovoljno smion da može zamisliti vrlo drugačiji i pravedniji svijet, onda je samo pitanje vremena, godine ili desetljeća, kad će doći trenutak na pokušaj implementacije.
Ali gdje je danas takva ideja? Postoje neke ideje, ali teško da se mogu komparirati. Neki će reći da su ekologija i pokreti za zaštitu klime "radikalna" nova ideja. Ali nisu. Niti je ta ideja nova niti je radikalna, a povrh toga duboko je i preoteta od strane interesa koji su je već duboko uvukli opet u kapitalističke interese. Dobro, neki će reći da je i implementirani socijalizam 20. stoljeća zapravo bio uvelike "državni kapitalizam". Ima nešto i u tome, ali opet, ne govorimo o implementaciji, samo o ideji.
Prvomajski prosvjed u Njemačkoj (izvor: Imago Lifestyle)
Temeljni bezuvjetni dohodak? Ideja da bi svaka osoba samim svojim postojanjem trebala primati fiksni novčani iznos svaki mjesec na račun? Možemo se složiti da je ideja zanimljiva, svakako i "radikalna". Takav koncept mogao bi adresirati siromaštvo, nejednakost, ali i idući val gubitka radnih mjesta uzrokovano automatizacijom (i umjetnom inteligencijom), temeljno mijenjajući ekonomske strukture i sustave socijalne skrbi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
