FOTO: AP Photo/Vadim Ghirda/Guliver ImageProslava degradacije demokracije: Moldavija ove jeseni, kao i Rumunjska prije i Mađarska uskoro, otkriva europski dvostruki standard u praksi - toleriraju se isključenja i stranaka i biračkog tijela pred same izbore, sve prolazi ako je ishod poželjan
Parlamentarni izbori u Moldaviji, održani 28. rujna 2025., predstavljeni su kao referendum o "europskoj budućnosti" nasuprot "povratku u rusku orbitu". U praksi, međutim, okvir je već bio zadan: prihvatljiv je bio samo jedan ishod. Vladajuća stranka PAS predsjednice Maie Sandu dobila je još jedan mandat, ali ne toliko zbog uvjerljive slobodne utakmice, koliko zbog političko-institucionalnog kalibriranja terena – od zabrana stranaka svega 48 sati prije glasanja do asimetričnog tretmana dijaspore i pretvaranja optužbi o "hibridnom ratu" u carte blanche za izvanredne mjere.
Najkontroverzniji potez dogodio se u finišu kampanje. Središnje izborno povjerenstvo izbacilo je s liste dvije oporbene, pro-ruski percipirane stranke: "Srce Moldavije" Irine Vlah i "Moldova Mare" Viktorije Furtuna. Obrazloženje: prikriveno financiranje, kupovina glasova, nedeklarirani strani novac. "Moldova Mare" je dodatno stigmatizirana kao "nasljednica" već ranije zabranjene Sorove stranke. Vlah je odluku nazvala političkim spektaklom, a zanimljiv detalj je i što su joj samo dan ranije tri članice EU – Latvija, Estonija i Poljska – zabranile ulazak, optuživši je za "pomaganje ruskom uplitanju u moldavske izbore". Time je oporba de facto obezglavljena uoči završnice, bez realne mogućnosti pravnog lijeka.
Vlada je svoje poteze upakirala u narativ o sprječavanju gigantske operacije Kremlja: "stotine milijuna eura", masovna korupcija glasača, cyber-rnapadi, dezinformacije... Usred tih tvrdnji provedene su stotine pretresa, deseci uhićenja i restrikcije financiranja. Dio novinarskih i analitičkih otkrića išao je u prilog uzbuni – od curenja ruskih planova do istraga o mrežama povezanim s Ilanom Sorom – no politički ishod ostaje isti: državne institucije postale su arbitar dozvoljenog spektra politike. Kada vlast bira konkurenciju, a ne birači, teško je govoriti o ravnopravnosti, ma koliko da "prijetnja izvana" izgledala i stvarno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
