Susret Arapske lige u mauritanskom glavnom gradu Nouakchottu, planiran za dva cijela dana razgovora pod imenom 'Susret nade', bio je posvemašnji promašaj. Cijeli program summita se sveo na jedan dan, a samo šest od 22 čelnika vlada i država arapskog svijeta došlo je u Mauritaniju. Među njima su sudanski predsjednik Omar al-Bašir, kuvajtski emir Šajh Sabah al Ahmad, jemenski predsjednik Abd Rabo Mansur Hadi, mauritanski predsjednik Mohamad Uld Abdul Aziz, komorski predsjednik Azali Asumani, te katarski emir Šajh Tamim Bin Hamad al Tani.
Egipatski predsjednik Abdul Fatah al Sisi je ostao u Kairu zbog vrlo tijesnog protokola u Egiptu, a saudijski kralj Salman bin Abdul Aziz al Saud je ostao u Rijadu zbog zdravstvenih problema. Zdravlje ga očito nije spriječilo da se samo par dana nakon summita susretne sa sudanskim predsjednikom u Maroku.
U egipatskom tisku su kolale vijesti da se planira atentat na al-Sisija u Mauritaniji, te da je to spriječilo egipatskog predsjednika na put. Egipatska je vlada brzo zanijekala te tvrdnje. Umjesto Sisija, Egipat je predstavljao premijer Ismail Šerif. Time su dvije najvažnije zemlje arapskog svijeta izostale sa sastanka koji se trebao prije svega usredotočiti na sigurnost i planove stvaranja zajedničkih sigurnosnih snaga u arapskim zemljama, a posebice u Libiji, Iraku, Jemenu, Siriji i Palestini. Na razini ministara vanjskih poslova, koji su se sastajali prije summita, pokazalo se da postoje značajne razlike i stavovi oko napetosti između Irana i Saudijske Arabije, kao i zbog turske uloge u iračkom Kurdistanu.
Prije samog početka sastanka u Mauritaniji, Arapska liga je naglasila svoju potporu palestinskoj borbi, te pozvala za zajedničku arapsku akciju rješavanja regionalnih sukoba. Osim spomenutih poglavara država, u Mauritaniju su stigli i premijeri Libanona i Libije. Mauritanija je po prvi puta održala summit Arapske lige nakon što se pridružila organizaciji 1973. Trebao se održati u Maroku, ali su Marokanci odbili biti domaćini jer su smatrali da summit ima plan rasprave na koji nitko nema odgovora. Ministri vanjskih poslova zemalja članica Arapske lige pozvali su na definitivno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba i prihvatili francusku i egipatsku inicijativu da se ožive zamrli mirovni pregovori Izraela i Palestine. Ujedno su nastojali organizirati zajednički arapski stav protiv islamističkih militanata i širenja iranske i turske moći u regiji, ali je taj stav nemoguće ostvariti.
Koliko je Arapska liga danas besciljna organizacija potvrđuje i cijela strka oko Mauritanije kao domaćina. Libanonski premijer Tamam Salam nije prenoćio u Nouakchottu smatrajući kako mauritanski glavni grad nije podesan za prihvaćanje velikih delegacija, a libanonski ministar zdravstva Vael Abu Faur je izjavio kako je situacija u...
Egipatski predsjednik Abdul Fatah al Sisi je ostao u Kairu zbog vrlo tijesnog protokola u Egiptu, a saudijski kralj Salman bin Abdul Aziz al Saud je ostao u Rijadu zbog zdravstvenih problema. Zdravlje ga očito nije spriječilo da se samo par dana nakon summita susretne sa sudanskim predsjednikom u Maroku.
U egipatskom tisku su kolale vijesti da se planira atentat na al-Sisija u Mauritaniji, te da je to spriječilo egipatskog predsjednika na put. Egipatska je vlada brzo zanijekala te tvrdnje. Umjesto Sisija, Egipat je predstavljao premijer Ismail Šerif. Time su dvije najvažnije zemlje arapskog svijeta izostale sa sastanka koji se trebao prije svega usredotočiti na sigurnost i planove stvaranja zajedničkih sigurnosnih snaga u arapskim zemljama, a posebice u Libiji, Iraku, Jemenu, Siriji i Palestini. Na razini ministara vanjskih poslova, koji su se sastajali prije summita, pokazalo se da postoje značajne razlike i stavovi oko napetosti između Irana i Saudijske Arabije, kao i zbog turske uloge u iračkom Kurdistanu.
Prije samog početka sastanka u Mauritaniji, Arapska liga je naglasila svoju potporu palestinskoj borbi, te pozvala za zajedničku arapsku akciju rješavanja regionalnih sukoba. Osim spomenutih poglavara država, u Mauritaniju su stigli i premijeri Libanona i Libije. Mauritanija je po prvi puta održala summit Arapske lige nakon što se pridružila organizaciji 1973. Trebao se održati u Maroku, ali su Marokanci odbili biti domaćini jer su smatrali da summit ima plan rasprave na koji nitko nema odgovora. Ministri vanjskih poslova zemalja članica Arapske lige pozvali su na definitivno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba i prihvatili francusku i egipatsku inicijativu da se ožive zamrli mirovni pregovori Izraela i Palestine. Ujedno su nastojali organizirati zajednički arapski stav protiv islamističkih militanata i širenja iranske i turske moći u regiji, ali je taj stav nemoguće ostvariti.
Koliko je Arapska liga danas besciljna organizacija potvrđuje i cijela strka oko Mauritanije kao domaćina. Libanonski premijer Tamam Salam nije prenoćio u Nouakchottu smatrajući kako mauritanski glavni grad nije podesan za prihvaćanje velikih delegacija, a libanonski ministar zdravstva Vael Abu Faur je izjavio kako je situacija u...
