Susret Arapske lige u mauritanskom glavnom gradu Nouakchottu, planiran za dva cijela dana razgovora pod imenom 'Susret nade', bio je posvemašnji promašaj. Cijeli program summita se sveo na jedan dan, a samo šest od 22 čelnika vlada i država arapskog svijeta došlo je u Mauritaniju. Među njima su sudanski predsjednik Omar al-Bašir, kuvajtski emir Šajh Sabah al Ahmad, jemenski predsjednik Abd Rabo Mansur Hadi, mauritanski predsjednik Mohamad Uld Abdul Aziz, komorski predsjednik Azali Asumani, te katarski emir Šajh Tamim Bin Hamad al Tani.
Egipatski predsjednik Abdul Fatah al Sisi je ostao u Kairu zbog vrlo tijesnog protokola u Egiptu, a saudijski kralj Salman bin Abdul Aziz al Saud je ostao u Rijadu zbog zdravstvenih problema. Zdravlje ga očito nije spriječilo da se samo par dana nakon summita susretne sa sudanskim predsjednikom u Maroku.
U egipatskom tisku su kolale vijesti da se planira atentat na al-Sisija u Mauritaniji, te da je to spriječilo egipatskog predsjednika na put. Egipatska je vlada brzo zanijekala te tvrdnje. Umjesto Sisija, Egipat je predstavljao premijer Ismail Šerif. Time su dvije najvažnije zemlje arapskog svijeta izostale sa sastanka koji se trebao prije svega usredotočiti na sigurnost i planove stvaranja zajedničkih sigurnosnih snaga u arapskim zemljama, a posebice u Libiji, Iraku, Jemenu, Siriji i Palestini. Na razini ministara vanjskih poslova, koji su se sastajali prije summita, pokazalo se da postoje značajne razlike i stavovi oko napetosti između Irana i Saudijske Arabije, kao i zbog turske uloge u iračkom Kurdistanu.
Prije samog početka sastanka u Mauritaniji, Arapska liga je naglasila svoju potporu palestinskoj borbi, te pozvala za zajedničku arapsku akciju rješavanja regionalnih sukoba. Osim spomenutih poglavara država, u Mauritaniju su stigli i premijeri Libanona i Libije. Mauritanija je po prvi puta održala summit Arapske lige nakon što se pridružila organizaciji 1973. Trebao se održati u Maroku, ali su Marokanci odbili biti domaćini jer su smatrali da summit ima plan rasprave na koji nitko nema odgovora. Ministri vanjskih poslova zemalja članica Arapske lige pozvali su na definitivno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba i prihvatili francusku i egipatsku inicijativu da se ožive zamrli mirovni pregovori Izraela i Palestine. Ujedno su nastojali organizirati zajednički arapski stav protiv islamističkih militanata i širenja iranske i turske moći u regiji, ali je taj stav nemoguće ostvariti.
Koliko je Arapska liga danas besciljna organizacija potvrđuje i cijela strka oko Mauritanije kao domaćina. Libanonski premijer Tamam Salam nije prenoćio u Nouakchottu smatrajući kako mauritanski glavni grad nije podesan za prihvaćanje velikih delegacija, a libanonski ministar zdravstva Vael Abu Faur je izjavio kako je situacija u Mauritaniji jadna. Doista, 27. summit Arapske lige održan je u posebno izgrađenom šatoru, jer nema dovoljno dobrog hotela u Nouakchottu, kao ni dobre infrastrukture i masivne logistike koja bi pratila susret 22 arapske nacije.
Mauritanci su potom ukazali da je Libanon prošle godine imao problem s odvozom smeća. Summit u Mauritaniji doista jest ukazao na samu zemlju koja se malo nalazi u vijestima. Većinom pustinjska, Islamska republika Mauritanija spaja arapsko-berberski sjever i crnačko stanovništvo juga, koji zajedno čine 3,6 milijuna ljudi u ovoj golemoj zemlji. U Srednjem vijeku u Mauritaniji se rodio pokret Almoravida, koji je proširio islam u ovoj regiji.
Europljani su se zainteresirali za ovo područje kao tranzitno trgovačko mjesto, a Francuska je 1817. preuzela nadzor nad obalom Atlantskog oceana. Formalno je Mauritanija postala francuskim protektoratom 1904. Zemlja je bogata mineralnim resursima, osobito željezom i rudačom, te se smatra ključnom u borbi protiv islamističkog militantstva u regiji Sahela. Zemljom vlada predsjednik Mohamad Uld Abdul Aziz koji je na vlast došao državnim udarom 2008., a iduće je godine izabran za predsjednika. Drugi petogodišnji mandat dobio je 2014. s gotovo 82 glasova za, a oporba je većinom bojkotirala izbore. Ipak, Abdul Aziz je obećao da će raditi na nacionalnom jedinstvu u zemlji koja je imala desetak državnih udara otkako je proglasila nezavisnost od Francuske 1960.
Svakako je odluka davanja uloge domaćina Mauritaniji donijelo novu atmosferu Arapskoj ligi, koja je godinama zanemarivala svoju članicu daleko izvan vidokruga ostalih arapskih nacija, među kojima ima i dosta ljudi koji niti ne znaju da je jezik, kultura i nacija Mauritanije arapska. I vlada i oporba se slažu da je ovaj summit velika potvrda mauritanskog napretka i položaja u regiji, posebice nakon što se ostvario najveći infrastrukturni projekt u zemlji nakon 1960., novi međunarodni aerodrom.
Libanonski komentari su bili neumjesni, ali Mauritanija je samo mjesto gdje se propituje arapsko jedinstvo. Borba protiv terorizma je odmah postala predmetom sukoba arapskih nacija. Libanonski premijer je propitao što točno ta borba znači, s obzirom da je libanonski Hezbolah stavljen na popis terorističkih organizacija. Svaka rezolucija Arapske lige koja bi pozvala na povlačenje Hezbolaha iz Sirije bi stoga dobila rezerviranost ili apstinenciju glasovanja libanonske strane. Hezbolah posebice optužuje za terorizam Saudijska Arabija i njezini partneri u Vijeću za zaljevsku suradnju (GCC) te nastoji da se isto napravi i kroz druge koalicije, uključujući Organizaciju islamske suradnje čije dvogodišnje predsjedništvo ove godine preuzima Turska.
Malo je zajedničkih pogleda i među drugim arapskim nacijama. Maroko, koji je trebao biti domaćin summita, odbacio je svoju ulogu zbog nedostatka važnih odluka i konkretnih inicijativa čelnika država, pa je vlada u Rabatu zaključila da će summit biti samo prilika prihvatiti obične rezolucije i davati krive impresije jedinstva. A čak i da se donesu neke odluke, ne postoje načini njihove implementacije, pošto su Arapi od 1945. pokazali da se mogu samo složiti kako nisu složni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
