Njemačka kancelarka Angela Merkel posjetila je ovog tjedna Budimpeštu, po prvi put nakon 5 godina. Za vrijeme sastanka s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom zasigurno je razgovarala o brojnim temama, no jedna je bila centralna - barem tako smatraju izvori koji su popratili njen dolazak u Budimpeštu. Centralna tema je zapravo sam Viktor Orban i pretpostavka da je postao previše "slobodan" u svojim interpretacijama, kako domaće, tako i vanjske politike.
Merkel želi da se Orban drži EU "načela" po pitanju ključnih pitanja. Drugim riječima od njega očekuje da se ne ističe previše, a neki bi čak mogli reći i da se od njega očekuje da bude "poslušan", što on pak uporno odbija te na sve kritike odgovara jednom specifičnom začuđenošću, mada jako dobro zna zašto ga se kritizira i iz kojih pravaca.
U načelu zemlje članice Europske Unije su suverene, a to bi značilo da imaju pravo na vlastitu autonomiju odlučivanja. Tako to zvuči u teoriji, u praksi se očekuje da se manje (po utjecaju) članice podrede većima. Ta očekivanja postala su naročito izražena u trenucima kada EU nastoji djelovati kao politički kolektiv. Najbolji primjer je aktualna kriza u Ukrajini - jake EU članice od malih očekuju da imaju identičan stav prema Rusiji, prema cijeloj kronologiji sukoba i - što je sada najvažnije - prema nužnosti produljenja sankcija prema Rusiji.
Za Orbana se znalo da vodi jednu drugačiju politiku. On se domaćoj javnosti predstavlja kao konzervativni populist, takvi očito najbolje prolaze u post-socijalističkoj Mađarskoj, no njegova politika ima i brojne socijalne aspekte, a to se najbolje može vidjeti iz odnosa prema ekonomiji.
Orban ima znatnu podršku, mada danas manje nego kada je došao na vlast prije pet godina. Razlozi su djelomično i ekonomski. Naime, 2008. Mađarsku je pogodila žestoka financijska kriza te je došlo do najvećeg smanjenja ekonomije u povijesti zemlje, govorimo o recesiji od čak -6,4%.
27. listopada 2008. Mađarska je uzela kredit od MMF-a i EU u iznosu od 25 milijardi USD. Tada (kako to i obično biva) dolazi i do sve većeg pada potrošnje i porasta nezaposlenosti. Nadalje, oko 60% Mađara s kreditima imalo je kredite u stranoj valuti, euro ili švicarski Franak. Vrijednost prema mađarskoj valuti, forinti, rasla je, što je izazvalo paniku među tisućama građana. Slična stvar desila se sada u Hrvatskoj zbog švicarskih poteza, no Mađari su ovog puta bili sigurni, a uskoro ćemo saznati i zašto.
Kriza je bez sumnje pomogla Orbanu i njegovoj stranci Fidesz da dođu na vlast 2010. Jedan od njegovih prvih poteza biti će ujedno i potez koji će danas spasiti Mađare od panika sa švicarskim frankom - Orban je natjerao banke da moraju napraviti konverziju svih kredita u stranim valutama u forinte. Nadalje, tadašnja nova Orbanova Vlada nacionalizirala je 13 milijardi iz privatnih mirovinskih fondova, kako bi mogli bolje manevrirati s dugom.
Drugim riječima, oni Mađari koji i danas podržavaju Orbana to čine zbog razloga koji nisu nužno vezani samo uz njegovu retoriku.
U zadnjih godinu dana Orban je osvojio tri izbora, ekonomija izgleda stabilno, a opozicija u rasulu. No, tada dolazi Ukrajinska kriza i njegova odluka da bude "blaži" prema Rusiji nego ostale EU članice, a to je sada već bio razlog za "uzbunu" kod onih koji su ionako držali ga na oku.
Masovni prosvjedi su se odjednom zakotrljali ulicama Budimpešte. Što prosvjednici traže? Prema riječima njihovih lidera "ponovno okretanje Zapadu". Ove geopolitičke tendencije ljudi na ulicama izgledaju možda donekle apstraktno, no zapravo nisu - prosvjedi se događaju vremenski u točnom trenutku kada je Orban odlučio zauzeti čvršći stav prema vanjskopolitičkim pitanjima, što gotovo jasno pokazuje da i iza prosvjeda stoji organiziranost, djelomično lokalna, djelomično medijski inducirana.
Prosvjedi su simplificirani, stvara se atmosfera da Orban "odvlači" Mađarsku prema hladnoj Rusiji i da je to nešto vrlo pogubno po njene građane. Da ovakvi prosvjedni trenuci mogu itekako imati utjecaja na populaciju već smo vidjeli u Ukrajini.
Prosvjedi na ulicama "jedu" popularnost mađarskog premijera koja je naglo pala za čak 16% na svega 32%, a popularnost njegove stranke Fidesz za kojih 10%, na 25%.
Orban se i sam "zeznuo" predlažući porez na internet korištenje što je, očekivano, izazvalo gnjev i kod njegovih pristaša. Kasnije je povukao ideju, ali je pretrpio znatan pad popularnosti, a u međuvremenu prosvjedi u Budimpešti su prerasli iz inicijalnog razloga u opći stav da se Mađarsku treba vratiti natrag u "okrilje Zapada".
Trenutak je uskoro iskoristio i SAD, koji već neko vrijeme gleda negativno na mađarske vlasti zbog odnosa prema Rusiji, namećući pojedinim mađarskim dužnosnicima sankcije. Svrha ovog poteza zapravo je bila dati do znanja prosvjednicima na ulicama da SAD stoji iza njih i da ih "čuje", što je ove pak još dodatno motiviralo da inzistiraju na "povratku prema Zapadu", a pretpostavka je da od ponovne orijentacije Budimpešte prema Zapadu neće biti ništa dok je Orban na vlasti.
Sve su ovo sastojci za tzv. "narančastu revoluciju", a i sam Orban je već konstatirao da ga Washington kažnjava zbog odnosa prema Rusiji. No, hoće li ikome to biti bitno? Sudionici "narančastih revolucija" ni ne mare tko iza njih stoji i za čije interese se u konačnici bore, oni misle da su to pozitivni interesi, da je to nešto dobro za njihovu zemlju - zaista tako misle i s tim idealima djeluju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
