Otkako je Stranka pravde i razvoja (AKP) zavladala Turskom, Balkan je postao područjem turskog povećanog interesa. U politici koju neki zovu neoosmanskom, a Turci ju zovu "vanjskom politikom s nula problema", turski islamisti pronalaze mnogobrojne simpatije među balkanskim muslimanima.
Premoćna pobjeda AKP-a u studenom ove godine opet je dovela do euforije među muslimanima na Kosovu, u Albaniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, na Sandžaku. Uz nacionalne zastave pojedinih zemalja vijore se i one turske, a turski proizvodi i usluge ispunili su ekonomsku sliku Balkana.
Proslave Erdoganove pobjede dokaz su jakog političkog, diplomatskog i ekonomskog utjecaja koji Turska ima u balkanskim zemljama, a koji se izgradio tijekom Erdoganove vlasti. Velika većina balkanskih muslimana smatra Tursku svojim tradicionalnim prijateljem, te svojim pomagačem u političkim i gospodarskim pitanjima, posebice jer je regija pod dominacijom kršćanske populacije.
No, poštivanje prema Erdoganu prelazi etničke i vjerske podjele na Balkanu. Među prvima koji su čestitali turskom predsjedniku na pobjedi njegove stranke bio je srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji je zaželio Erdoganu da osigura mir, stabilnost i blagostanje za turske građane. Bošnjačka stranka, koja je dio koalicijske vlasti u Crnoj Gori, dala je izjavu kako će pobjeda omogućiti stvaranje vlade u Turskoj koja će čuvati mir i sigurnost svih u regiji. Veliko zadovoljstvo je iskazao i reis Rifat Fejzić, čelnik Islamske zajednice u Crnoj Gori.
Erdoganov trijumf je s oduševljenjem dočekan i u Bosni i Hercegovini, zemlji koju je Erdogan posjetio sedam puta dok je bio premijer i potom kao predsjednik. Pobjeda AKP-a jamči da će se nastaviti jačanje suradnje između Turske i BiH, jer je Erdogan viđen kao najveći promicatelj većeg turskog utjecaja na Balkanu. S obzirom na trenutačnu situaciju na Bliskom istoku, ipak, Balkan bi mogao prestati biti prioritetom vanjske politike Ankare barem u idućem kratkoročnom razdoblju.
Tijekom Hladnog rata, hegemonski odnosi između dva bloka i nesvrstanih nisu dozvoljavali Turskoj da se uključi dublje u odnose sa svojim balkanskim susjedima. Tek nakon kraja Hladnog rata započeli su novi manevri turske vanjske politike i pokretanje važnih diplomatskih inicijativa. Najznačajnije takve aktivnosti bile su vezane za razvijanje prijedloga za rješavanje rata u BiH, te za sprečavanje Miloševićevog upada na Kosovo. Tim svojim potezima Turska je postala važnija u međunarodnim političkim odnosima, te je izgradila dobre odnose sa svim stranama u zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije. Kada je AKP došla na vlast, stranka je kapitalizirala na tom turskom diplomatskom iskustvu na Balkanu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
