Rusija je zaprijetila ukidanjem diplomatskih odnosa s Europskom unijom ukoliko joj budu nametnute nove sankcije. Koliko god je ova izjava šokirala toliko je u isto vrijeme zvučala i nekako očekivano, možda čak u neku ruku i zakašnjelo. Pritisak koji se vrši na Rusiju - bez obzira smatramo li da je taj pritisak opravdan ili nije - ponekad je toliko intenzivan da je zapravo iznenađujuće da Rusija i češće ne reagira na ovako oštar način. Jasno, razumljivo je zašto to ne čini. Isto kao što je razumljivo zašto će možda morati početi, čak i kontra svoje volje.
"Spremni smo na to. Ako želite mir morate biti spremni na rat", poručio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u intervjuu odgovarajući na pitanje je li moguć prekid diplomatskih odnosa između Rusije i Europske unije.
Zanimljivo je primijetiti kako njegova izjava dolazi otprilike u istom trenutku ovog tjedna kada su iz Irana, podjednako dramatično, sugerirali da bi iranski mirovni nuklearni sporazum mogao postati vojni - iako su godinama tvrdili da je posjedovanje nuklearnog oružja "protiv islamske religije". No, iranski ministar argumentirao je takvu hipotetsku situaciju uspoređujući Iran s mačkom koja je stjerana uza zid te je prisiljena povući neke poteze koje inače nikad ne bi.
Ako pogledamo izjavu Sergeja Lavrova on se također poziva na sličan scenarij ističući da bi dodatne ekonomske sankcije prema Rusiji ugrozile ruske interese, rusku sigurnost, a samim time, proizlazi, i rusku egzistenciju. Takva "stjeranost u kut" može dovesti do vrlo radikalnih poteza, poteza koji se povlače iz očaja, a ne želje, no smatraju se zadnjim linijama obrane.
Moglo bi se reći da nakon ove izjave iz Moskve i izjave iz Teherana još samo nedostaje slično upozorenje iz Pekinga pa bi se ova pritisnuta trilaterala "ujedinila" oko jednog novog trenutka. Zapravo Peking možda i nije daleko od toga, a njihovo "dosta" vjerojatno bi zagrmilo svijetom još i najsnažnije (pošto je i njihova dosadašnja suzdržanost najveća).
Spomenimo pritom i to kako je pritisak na Kinu (i Iran) tijekom "Trumpove ere" bio još daleko veći nego na Rusiju (iako nije izostao, kako bi sugerirali Trumpovi kritičari). Isticanje da Kina provodi "genocid" na prostoru svoje zapadne provincije Xinjiang su ekstremno teške optužbe. Kada se spominje genocid to je nešto što bi, po razumnom shvaćanju, trebalo biti rezervirano za zaista strašne zločine koji su se događali u ljudskoj povijesti. Genocid se dogodio u Ruandi, genocid se dogodio nad armenskim stanovništvom prije stotinjak godina, genocid se dogodio nad židovskim narodom u Europi za vrijeme vladavine fašizma i nacizma, genocid se dogodio na prostoru "Demokratske Kampućije" (današnja Kambodža) za vrijeme vladavine Crvenih Kmera... Što se točno događa u kineskoj provinciji Xinjiang, gdje ž...
"Spremni smo na to. Ako želite mir morate biti spremni na rat", poručio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u intervjuu odgovarajući na pitanje je li moguć prekid diplomatskih odnosa između Rusije i Europske unije.
Zanimljivo je primijetiti kako njegova izjava dolazi otprilike u istom trenutku ovog tjedna kada su iz Irana, podjednako dramatično, sugerirali da bi iranski mirovni nuklearni sporazum mogao postati vojni - iako su godinama tvrdili da je posjedovanje nuklearnog oružja "protiv islamske religije". No, iranski ministar argumentirao je takvu hipotetsku situaciju uspoređujući Iran s mačkom koja je stjerana uza zid te je prisiljena povući neke poteze koje inače nikad ne bi.
Ako pogledamo izjavu Sergeja Lavrova on se također poziva na sličan scenarij ističući da bi dodatne ekonomske sankcije prema Rusiji ugrozile ruske interese, rusku sigurnost, a samim time, proizlazi, i rusku egzistenciju. Takva "stjeranost u kut" može dovesti do vrlo radikalnih poteza, poteza koji se povlače iz očaja, a ne želje, no smatraju se zadnjim linijama obrane.
Moglo bi se reći da nakon ove izjave iz Moskve i izjave iz Teherana još samo nedostaje slično upozorenje iz Pekinga pa bi se ova pritisnuta trilaterala "ujedinila" oko jednog novog trenutka. Zapravo Peking možda i nije daleko od toga, a njihovo "dosta" vjerojatno bi zagrmilo svijetom još i najsnažnije (pošto je i njihova dosadašnja suzdržanost najveća).
Spomenimo pritom i to kako je pritisak na Kinu (i Iran) tijekom "Trumpove ere" bio još daleko veći nego na Rusiju (iako nije izostao, kako bi sugerirali Trumpovi kritičari). Isticanje da Kina provodi "genocid" na prostoru svoje zapadne provincije Xinjiang su ekstremno teške optužbe. Kada se spominje genocid to je nešto što bi, po razumnom shvaćanju, trebalo biti rezervirano za zaista strašne zločine koji su se događali u ljudskoj povijesti. Genocid se dogodio u Ruandi, genocid se dogodio nad armenskim stanovništvom prije stotinjak godina, genocid se dogodio nad židovskim narodom u Europi za vrijeme vladavine fašizma i nacizma, genocid se dogodio na prostoru "Demokratske Kampućije" (današnja Kambodža) za vrijeme vladavine Crvenih Kmera... Što se točno događa u kineskoj provinciji Xinjiang, gdje ž...
