Emir Kuvajt Šejh sabah al-Ahmad al-Sabah izdao je dekret 16. listopada ove godine za raspuštanjem državnog parlamenta, čime je započeo put za izvanredne izbore. Odmah potom, ulice Kuvajta postale su pune predizbornih postera i slogana. Kandidati nemaju vremena za gubljenje i opsežne pripreme jer su izbori najavljeni za 26. studenog 2016. Odluku je emir donio nakon izvanrednog sastanka kuvajtske vlade, a za raspuštanje parlamenta sastavljenog od 50 zastupnika naveo je situaciju u regiji i sigurnosne izazove. Niti 24 sata prije, predsjednik parlamenta Marzuk al-Ganem pozvao je na prijevremene izbore zbog sigurnosnih i gospodarskih poteškoća.
Između vlade i parlamenta došlo je do očitih nesuglasica. Naime, zastupnici su počeli postavljati ministrima neugodna pitanja oko odluke povećanja cijena benzina i zbog navodnih financijskih i upravnih neregulacija. Nije tajna da je Kuvajt doista u određenim poteškoćama. Jedan od glavnih svjetskih proizvođača nafte gubi mnogo u padu globalnih cijena nafte, te je primoran smanjivati subvencije svojim građanima, što izaziva nemir. Osim toga, Kuvajt je ranjiv na terorističke aktivnosti. Početkom listopada, Egipćanin je naletio kamionom za čistoću punim eksploziva i Daešovih dokumenata na pet američkih vojnika, te je ranio jednog od njih u tom napadu. Prošle godine je Daeš preuzeo odgovornost za samoubilački napad na šijitsku džamiju u Kuwait Cityju, ubivši 27 osoba i ranivši mnoge druge.
Parlamentarni život u Kuvajtu nije farsa kao u drugim petromonarhijama. Politolozi često opisuju Kuvajt kao poludemokratski politički sustav u kojemu djeluje izabrani parlament i imenovana vlada. Po mnogo čemu se radi o zemlji koja ima komparativno najviše građanskih sloboda i političkih prava, te se smatra djelomično slobodnom zemljom. Najveće probleme po pitanju ljudskih prava Kuvajt ima zbog kršenja radničkih prava stranih radnika. Oni danas čine čak 70 posto kuvajtskog stanovništva.
Parlament, Nacionalna skupština, koji donedavno nije postojao u susjednim arabijskim monarhijama, u Kuvajtu djeluje od 1962. Radi se o jednodomnom parlamentu s pedeset zastupnika. Skupština ima snagu opoziva ministara, te zastupnici često koriste svoje pravo, te se sjednice opoziva po zakonu moraju prikazivati izravno na državnoj televiziji. Emir može položiti veto na zakon, ali Nacionalna skupština može srušiti veto dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Prema ustavu, parlament također ima pravo prihvaćanja i neprihvaćanja postavljanja emira. Tako je upravo Skupština učinkovito smijenila Saada al-Sabaha 2006. zbog njegovog zdravstvenog stanja - nešto nezamislivo u zemljama poput Saudijske Arabije. Stoga se s pravom može reći da je Nacionalna skupština Kuvajta najnezavisniji parlament u arapskom svijetu, i jedan od najjačih na Bliskom istoku.
Među zakonodavcima ima različitih političkih usmjerenja, iako političke stranke nisu pravno prepoznate u Kuvajtu. Ipak, mogu se razlučiti tri glavna politička bloka. Prvi je liberalno-sekularni blok, koji čine najjaču političku skupinu u Kuvajtu. Potom je tu populistički blok, koalicija sunitskih i šijitskih populista (narodnjaka), ali i liberalnih i nacionalističkih frakcija koje se usredotočuju na pozicije srednje klase. Ovdje se prepoznaje Blok narodne akcije kao glavna politička snaga, pod vodstvom Ahmeda al-Saduna. Najzad, tu su i islamisti, kojega čine sunitski islamistički članovi, među kojima se ističu frakcije Hadas (odnosno kuvajtsko Muslimansko bratstvo pod vodstvom Džasema Mohalhela i Badera al-Našija) i Nacionalni islamski savez (šijitska politička frakcija pod vodstvom Adnana Zahida Abdulsamada i Ahmeda Larija).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
