Kada promatramo aktualne sukobe na Bliskom istoku, naročito kada uđemo u njihovu dubinu, otkrivamo vrlo kompleksne razloge zašto se isti uopće vode, no, koliko god išli u dubinu i širinu, na kraju se ipak ispostavlja da su upletene dvije najveće sile, SAD i Rusija, i da odmjeravaju snage na teritorijima drugih zemalja.
Jesu li ove dvije sile pokretači tih sukoba ili su se uključili naknadno, postaje manje važno. Ono što je važno za uočiti je rivalstvo koje izbija iz svake zone manjeg ili većeg konflikta. Ako promatramo sukobe u Libiji, Siriji i Iraku, jasno se vide elementi američko-ruskog rivalstva. Istu stvar pronalazimo i ako proučavamo geopolitičko pozicioniranje zemalja Balkana. O sukobu i tenzijama u Ukrajini da ni ne govorimo.
Što je s udaljenijim sukobima? Imaju li Washington i Moskva oprečnu preferencu kada je riječ, primjerice, o sukobima u Jemenu, Afganistanu, Pakistanu, Somaliji? Vjerojatno, u većoj ili manjoj mjeri.
Jedina zona preklapanja je možda zajednička borba protiv ISIL-a, ali i to je samo zona preklapanja za javnost. Nema dvojbe da SAD i Rusija imaju vrlo drugačije ideje po pitanju kako, gdje, kada i na koji način uništavati ISIL pa taman da eliminaciju ove terorističke vojske žele obje sile.
Sve u svemu, navikli smo na to da se današnja Rusija, nekadašnji SSSR, i SAD sukobljavaju diljem svijeta u brutalnim sukobima koji se vode "putem posrednika". No, što je s mogućnošću direktnog okršaja odnosno rata između dvije sile, odnosno između NATO-a (koji je zapravo produžena ruka američkog vojnog i geopolitičkog utjecaja) i Rusije? Može li se takav sukob zaista desiti ili je to apokaliptični scenarij kojeg se zapravo ne bismo trebali bojati (ali se zato uvijek trebamo bojati po nas podjednako neugodnog scenarija da se zateknemo na prostoru ratovanja "putem posrednika")?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
