Nakon što je umro jedan od najvećih modernih islamističkih teoretičara Hasan al-Turabi ( Vidi: Baština Hasana al Turabija i izgubljene mogućnosti islamskog jedinstva) Sudan je počeo značajno mijenjati svoju vanjskopolitičku orijentaciju. U posljednjih godinu i pol dana, Kartum je napustio svoju dugogodišnju suradnju s Iranom i počeo je blisko surađivati sa Saudijskom Arabijom i drugim arapskim zemljama. Ova je politika dala Sudanu mnogo financijske dobiti i određenu diplomatsku pohvalu među zapadnim državama. Ali prava dobit jest mogućnost da Sudan normalizira odnose sa Sjedinjenim američkim državama.
Dugo godina je Sudan bio pod međunarodnim sankcijama, ali u siječnju ove godine SAD su ukinule dio sankcija što je dalo dašak mogućnosti stvaranja dobiti od trgovine, vojne industrije, međunarodne pomoći i ulaganja. Bijela kuća je tada objavila da je Sudan popravio svoj stav prema ljudskim pravima, ali to je tek prvi korak na vrlo dugačkom putu prema normalizaciji odnosa Sudana i SAD-a. Samo jedan raskorak na tom putu mogao bi u potpunosti poništiti američki stav koji je bio instrumentalan za diplomatsku blokadu Sudana nakon strahovitih zločina u pokrajini Darfur.
Osim što bi morao popraviti svoje međunarodne ocjene o stanju ljudskih prava, Kartum bi morao također spriječiti neprijateljstva unutar nacije, uključujući borbe i sukobe u Darfuru na zapadu zemlje, kao i u Kordofanu i Plavom Nilu na jugu Sudana. To su odredbe koje je postavio još američki predsjednik Barack Obama, a Donald Trump ih mora ispoštovati ako se utvrdi da je sudanski napredak po tim pitanjima zadovoljavajući. Na tom tragu, SAD obećavaju olakšice u trgovačkom i ulagačkom embargu.
Bio bi to prvi korak prema vraćanju Sudana u međunarodnu zajednicu. Ova prostorno treća najveća zemlja u Africi je na listi država koje sponzoriraju terorizam, a posljednjih dvadeset godina njome vlada predsjednik Omar al-Bašir, koji je na vlast došao 1989. kao brigadir Sudanske vojske. Tom je prilikom Bašir poveo skupinu vojnih časnika u miran državni udar u kojemu je zbacio demokratski izabranu vladu premijera Sadika al-Mahdija i započeo pregovore s pobunjenicima koji su danas u novoj državi Južnom Sudanu. Od tada je Bašir tri puta biran za predsjednika, a u ožujku 2009. je postao prvim predsjednikom na dužnosti s optužnicom Međunarodnog kaznenog suda za rukovođenje vojne misije u Darfuru gdje su vođena masovna ubojstva, silovanja i pljačke. Ujedno je Bašir bio ključan u pregovorima 2005. koji su doveli do kraja Drugog sudanskog građanskog rada i odobrio je referendum na jugu zemlje. Taj je referendum doveo do odvajanja i stvaranja države Južni Sudan.
Obama nije predložio da se Sudan makne s popisa država koje sponzoriraju terorizam, barem ne do promijene vlasti. Uz to bi ostale sve sankcije koje ograničavaju uvoz oružja i američku financijsku pomoć. Ali, Amerikanci će zažmiriti na oba oka ako Sudan nastavi svoju vanjskopolitičku preorijentaciju, osobito u prekidu odnosa s Iranom i povećanju odnosa sa Saudijskom Arabijom, inače poznatom kao skrivenim financijašem terorizma po svijetu i američkim saveznikom.
Sudan je nekoć bio lojalan iranski partner. Od dolaska Bašira na vlast i ozbiljnog ugrožavanja odnosa Sudana sa zapadnim svijetom, Kartum je krenuo graditi odnose s Teheranom koji se također našao u međunarodnoj izolaciji nakon Islamske revolucije 1979. Uostalom, Sudan je u to vrijeme bio jedna od zemalja velikog afričkog zamaha unutar iranske diplomacije koji je započeo s dolaskom Ali Akbara Hašemi Rafsandžanija na predsjedničko mjesto u Iranu. Rafsandžani je shvatio da je potrebno stvarati savezništva s afričkim zemljama za dobivanje veće potpore u Ujedinjenim narodima kao i u vidu prodaje iranskih proizvoda. Tako je Sudan blizu Gaze, Jemena, Eritreje, Etiopije, a ima i poveznice sa Senegalom, sve zemljama i područjima koje su ostvarile solidnu vezu s Iranom. Sudanska je suradnja nagrađena iranskom financijskom i vojnom potporom te dobavom nafte.
Kada je Hasan al-Turabi, tada predsjednik parlamenta, počeo suradnju s islamističkim fundamentalističkim skupinama i pozvao Osamu bin Ladena u Sudan, SAD su stavile ovu zemlju na listu sponzora terorizma. Godine 1998. Amerikanci su bombardirali Sudan i granatirali farmaceutsku tvornicu al-Šifa. Turabi je tada pao u nemilost, a Kartum je izgnao pripadnike Egipatskog islamskog džihada i potaknuo odlazak bin Ladena iz zemlje. Poznati knez terorizma se potom uputio u Afganistan. Sudan je čak počeo razmjenjivati obavještajne podatke sa Zapadom. Nakon udara 11. rujna Sudan je obavio unutarnju istragu i počeo izbacivati radikalne elemente iz zemlje, za što su ekstremisti optužili vladu da radi za interese SAD-a.
Nakon što se Sudan podijelio na dvije zemlje, Kartum je izgubio nalazišta nafte i našao se u velikim financijskim problemima. Tada je na scenu stupio Rijad koji je silinu novca uložio u Sudan, obećavajući još i više ako bi Sudanci poduprijeli saudijske vojne napore u Jemenu. Tako je Sudan ušao u saudijsku sferu utjecaja što je omogućilo Baširu da stvori i bolje odnose sa Zapadom. Do 2016. Sudan je i službeno zahladio odnose s Iranom, a sudanska vojska je ušla u saudijsku koaliciju koja se bori protiv hutijevskih snaga u Jemenu. Sudanski vojnici su jasno vidljivi na ratištu, te osiguravaju kritične lokacije blizu luke Aden te se pridružuju mnogobrojnim ofenzivama protiv Hutija diljem zemlje. Ironično, upravo su Sudanci bili ti koji su pomagali iste hutijevske pobunjenike u prošlosti.
Sudanci se sada nadaju nagradi i ukidanju sankcija, ali to neće biti lako niti brzo. Bašir sve više čini pragmatične korake kako bi dobio privolu Amerikanaca, a to uključuje niz unilateralnih primirja na sudanskim unutarnjim ratištima. Tu se nije nadao da će mnoge oporbene skupine i naoružani pobunjenici odbiti primirje i bojkotirati mirovni proces, ukazujući da su mirovne ponude neodržive. Tako Kartum pokazuje sklonost miru, ali ga ne može dobiti, a s time je teško očekivati da će Amerikanci podržati smanjivanje sankcija. S druge strane, u Washingtonu promišljaju da li bi micanje sankcija bio znak da je suludo očekivati bilo kakav napredak u Sudanu, te najzad ponovno uvesti još oštrije sankcije Kartumu.
Očito je stvarna normalizacija odnosa Sudana i ostatka svijeta vezana za samog Bašira. Svaka prava pomirba s Kartumom uključuje njegovo izručenje Međunarodnom kaznenom sudu, a navodno su SAD zabranile Baširov dolazak na nedavno održani arapsko-američki sastanak na vrhu u Saudijskoj Arabiji, čime su upravo poslali takvu poruku. Kakav god stav zapadni svijet imao prema Sudanu, on će postati jasniji tek kad Bašir ode s vlasti. To vrijeme možda i dolazi. Bašir je najavio da će odstupiti s mjesta predsjednika 2020. i da se više neće kandidirati za to mjesto. Novi vođa, koji će zasigurno biti odabranik Bašira, morat će osigurati mirni prijelaz vlasti, ali i veliki nacionalni dijalog.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
