Druga brazilska republika trajala je između 1946. i 1964. godine. Novi Ustav je donio decentralizaciju vlasti i prava na individualne slobode. Dopuštene su stranke i izbori. Elite iz unutrašnjosti koje su podržavale Vargasov režim osnovale su Socijaldemokratsku stranku a gradske skupine koje su podržavale Vargasa Brazilsku radničku stranku dok je opozicija osnovala Nacionalnu demokratsku uniju. Od 1948. komunistička partija je zabranjena. U Brazilu se pokušao stvoriti demokratski parlamentarni sustav, ali rezultati su bili skromni. U periodu druge republike društvene nejednakosti nisu smanjene što je razočaralo birače.
Prethodni tekstovi iz ove kolekcije: Priča o redu i napretku: Povijest Brazila (II. dio)
Priča o redu i napretku: Povijest Brazila (I. dio)
Eurico Gaspar Dutra bio je predsjednik do 1951. i za to vrijeme Brazil je postao američki partner u Hladnom ratu. Brazil je prestao stimulirati industriju i nanovo se posvetio proizvodnji kave. Poboljšana je infrastruktura i puno je ulagano u oružane snage. No, 1951. predsjednik je ponovo postao Vargas. On se sada koncentrirao na gospodarstvo te je želio privući strane investicije, ali bio je prisutan i ekonomski nacionalizam pa su osnovane kompanije Petrobras i Electrobras koje su monopolizirale eksploataciju i proizvodnju nafte i električne energije. No, sve dublja ekonomska kriza i korupcijski skandali su ugrozili Vargasa koji je 1954. počinio suicid. Tu je bio njegov kraj u politici iako će se njegov utjecaj osjećati i u narednim desetljećima. Prozvali su ga "ocem siromašnih".
Glavni problem Brazila u tom razdoblju sredine 20. stoljeća bilo je odbijanje političkih elita da naprave distribuciju bogatstva i prihoda tako da i običan narod osjeti blagodati ekonomskog rasta. Broj stanovnika brzo je rastao i bilo je teško napraviti komunalnu infrastrukturu i usluge koje bi udovoljile sve brojnijim Brazilcima. Elite nisu željele ozbiljne promjene jer su se pribojavale za svoju moć. Juscelino Kubitschek je bio predsjednik između 1956. i 1961. i oslanjao se na vojsku koju je favorizirao. U njegovom mandatu Brazil je prometno bolje povezan te su se gradile autoceste. U unutrašnjosti zemlje je dao izgraditi novu prijestolnicu Brasiliju koje je postala federalni distrikt. Populistički predsjednik Janio Quadros je vladao samo nekoliko mjeseci 1961. Namjeravao je zatvoriti Kongres, ali javnost je saznala namjere što je dovelo do njegove smjene. Kompromisom vojske i Kongresa je uveden polupredsjednički sustav. Joao Gulart je vladao do 1964. Njegovu vladavinu obilježili su visoka inflacija i problemi s platnom bilancom što je dovelo do pregovora s MMF-om. Poboljšani su odnosi sa SSSR-om te su seljaci i sirotinja sami zauzimali posjede i pljačkali dućane. Uz američki blagoslov 1964. je uvedena vojna diktatura.
Vojna republika potrajala je sljedeća dva desetljeća. Ipak, vojna diktatura se uvodila postupno i konačno je uvedena zatvaranjem Kongresa 1968. Na vlasti su se izmjenjivali generali, zabranjen je rad političkih stranaka a strogo kontrolirali su se sindikati i razne društvene skupine. Sustav je bio represivan. Diktatorske vlade uspijevaju umiriti inflaciju i između 1968. i 1974. rast BDP-a iznosio je između 10 i 12% godišnje. Izvoz je učetverostručen a Brazil najviše izvozi industrijskih proizvoda. Izgradila se amazonska autocesta i najveća hidroelektrana na svijetu na rijeci Parani. Pričalo se o brazilskom ekonomskom čudu koje je bilo rezultat kreditiranja i niskih plaća. Ekonomski uspjeh autoritarnog režima odnosno vojne hunte ohrabrio je vojsku i u drugim državama Južne Amerike na slične pothvate. Kao otpor se javilo gerilsko ratovanje i razne kriminalne aktivnosti, ali vojska je sav otpor skršila.
Zbog krize s naftom 1974. se brazilsko gospodarstvo urušilo te se pokazala krhkost sustava. Vlada je bila prisiljena posuđivati milijarde dolara od stranih banaka. Brazil uspostavlja dobre odnose sa zemljama izvoznicama nafte poput Saudijske Arabije, Iraka i Nigerije, ali i Japana i Europe. To jest, vanjska politika postaje manje orijentirana prema SAD-u. Krajem sedamdesetih diktatura se liberalizira i dopuštaju se izbori, represija posustaje. 1979. obnovljeno je višestranačje, ali ono nije mnogo razveselilo narod koji je živio sve gore. Regionalne i klasne razlike se povećavaju a inflacija je krajem sedamdesetih skočila na 100%. i dolazi do recesije. Izbijaju štrajkovi, buni se i crkva. Zbog recesije je smanjen brazilski izvoz a Brazil je 1982. postao najzaduženija zemlja svijeta sa 100 milijardi dolara. Veliki prosvjedi izbijaju a sveopća kriza je 1985. rezultirala održavanjem izbora te se vojska konačno povlači. Demokracija je obnovljena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
