Francusko i britansko proglašenje rata Trećem Reichu u Poljskoj je dovelo do oduševljenja i vala nade. Građani Varšave su izišli na ulice, plesali, pjevali, plakali, trubili. Gomile su se okupile ispred britanskog i francuskog veleposlanstva i pjevale himne God Save the King i La Marseillaiseu. U prijestolnici je vlada objavila da je poljsko konjaništvo probilo njemačke linije i prodrlo u Istočnu Prusku.
7. rujna deset francuskih divizija oprezno je napredovalo u Porajnju. Nakon što su napredovali oko 8 km Francuzi su stali pred utvrđenom Siegfriedovom linijom. To je predstavljalo sve što su Francuzi vojno učinili da pomognu Poljacima. Vrhovni zapovjednik Gamelin je očekivao da bi Poljaci mogli zadržati Nijemce neka tri-četiri mjeseca i dati vremena da se Francuska dobro naoruža i opremi za rat. Polako su Poljaci shvatili da su sami u svojoj tragediji.
Horori koje je predstavljala njemačka agresija nastavljali su se. Dok je varšavski radio puštao patriotske pjesme glavni grad je bio pod paljbom tisuća topova, izbacujući 30 tisuća granata na grad dnevno pa su veličanstvene zgrade pretvorene u ruševine i pepeo. Veo crnog dima i prašine prekrio je Varšavu: kraljevski dvorac, operu, nacionalno kazalište, katedralu i tucet državnih zgrada - sve su one bile devastirane. Nepokopana tijela i improvizirane grobnice ležale su diljem bulevara i parkova. Opskrba hranom, vodom i električnom energijom je prekinuta, a skoro na svakom prozoru popucala su stakla čiji su ostali prekrili nogostupe.
Krakov je pao skoro bez otpora 6. rujna. Do 7. rujna Varšava i njenih 120 tisuća branitelja je bilo opkoljeno, a poljska vojska se premještala istočno. Vrhovni zapovjednik, maršal Rydz-Smigly napustio je Varšavu s ostatkom vlade drugog dana rata. Wehrmacht je bio znatno bolje opremljen i naoružan nego Poljaci što nije čudno kad se zna da je Poljska bila siromašna zemlja sa samo nekoliko tisuća vojnih i civilnih kamiona a poljski nacionalni proračun je bio manji od grada Berlina.
Naslovnica New York Timesa, 1. rujna 1939.
Razmatranja obje strane
Do 9. rujna 1939. i Nijemci i Poljaci mijenjaju svoje početne planove. Pošto njemačko vrhovno zapovjedništvo postaje svjesno da neće doći do anglo-francuske intervencije na Zapadnom frontu odlučuje o prebacivanju dodatnih snaga na Istok. Na samom bojištu von Rundstedt postaje svjestan činjenice da Poljaci žele po svaku cijenu izbjeći odlučujuću bitku na zapadnoj obali Visle. Sa samoga je bojišta dolazilo sve više pritisaka od strane zapovjednika postrojbi o promjeni inicijalnog plana Slučaj Bijeli (Fall Weiss) odnosno želio se dozvoliti dublji prodor prema istoku radi okruženja i potom uništenja glavnog dijela poljske vojske. 9. rujna general-pukovnik von Brauchitsch i vrhovno zapovjedništvo daje zapovijed za napredovanje na istok.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
