Premda se u političkom izričaju Adolfa Hitlera od samih početaka, u ranim 1920-im godinama, nazirao put u rat, u ljeto 1939. nije svjetski rat nije bio ništa vjerojatniji nego što je to izgledalo u ljeto 1914. kad je Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Malo je tko od tadašnjih promatrača mogao smatrati da bi njemačka invazija na Poljsku u rujnu 1939. mogla označiti početak Drugog svjetskog rata, rata koji je bio rat svih ratova i koji je odnio oko 50 milijuna žrtava premda konačni broj stradalih još nije utvrđen i pitanje je hoće li ikada biti.
Nacistički Führer je smatrao da bi si njegov Njemački Reich u vruće ljeto 1939. mogao priuštiti vojnu avanturu kao što su to prethodnih godina učinili Japan na Dalekom istoku ili Italija u Etiopiji. Međutim, invazija Wehrmachta na Poljsku je označila početak kraja nacizma. No, 1939. čak su i žestoki antinacisti smatrali da nema teorije da dođe do europskog, a kamoli svjetskog rata jer su britanska i francuska jamstva Poljskoj izgledala prilično uzaludno. Ovo je priča o izbijanju globalnog rata, velikim ratnim okršajima, ali i još većoj tragediji poljskog naroda.
Stanje u Poljskoj uoči izbijanja rata
Tijekom ljeta 1939. slavna novela Prohujalo s vihorom američke spisateljice Margaret Mitchell uživala je veliku popularnost u Poljskoj. 'Nekako, smatrala sam je proročanskom' - napisala je jedna poljska čitateljica. Rijetki njezini sunarodnjaci su smatrali da se konflikt s Njemačkom može izbjeći zato jer je Hitler javno proklamirao želju za osvajanjem. Poljski domoljubno osviješteni narod odgovorio je nacističkim prijetnjama s istim duhom kao nesretni mladi ljudi Konfederacije 1861. 'Poput većine nas, vjerovao sam u sretne svršetke', prisjetio se mladi pilot zrakoplova-lovca. 'Željeli smo se boriti, to nas je uzbuđivalo, i željeli smo da se to desi brzo. Nismo vjerovali da se nešto loše može dogoditi.' Kad je artiljerijski poručnik, Jan Karski, dobio nalog za mobilizaciju 24. kolovoza sestra ga je upozorila da se ne optereti s previše odjeće. 'Ne ideš u Sibir. Imat ćemo te kod nas u roku jednog mjeseca.'
Poljaci su pokazali svoju sklonost mašti. Bilo je veselo u kafićima i barovima Varšave, grada čije su barokne ljepote i 25 kazališta natjerali putopisce i kulturnjake da ga proglase 'Parizom istočne Europe.' Dopisnik New York Timesa iz poljske prijestolnice napisao je: 'Kad se čuje što ljudi pričaju, netko bi mislio da je Poljska, a ne Njemačka, industrijski div.'
Stanovništvo Poljske je brojalo oko 30 milijuna, uključujući skoro jedan milijun etničkih Nijemaca, 5 milijuna Ukrajinaca i 3 milijuna Židova. Oni su živjeli tek 20 godina unutar državnih granica koje su uspostavljene Versajskim ugovorom.
Poljska država obnovljena je tek na samom kraju Prvog svjetskog rata. Prema odredbama Mirovnog sporazuma iz Versaillesa Republika Poljska dobila je od Njemačke dijelove Zapadne i Istočne Pruske, područje Poznana te Donju Šlesku i gotovo cijelu Galiciju, a za izlaz poljske države na Baltičko more umjetno je stvoren koridor koji je fizički odvojio područje Istočne Pruske od Pomeranije, odnosno glavnine njemačkog državnog teritorija. Na samoj granici između koridora i njemačke Istočne Pruske nalazio se lučki grad Danzig (danas Gdanjsk), koji je proglašen 'slobodnim gradom' te stavljen pod upravu Lige naroda (grad je imao svoj Senat i Vladu, a Liga naroda postavljala je svoga povjerenika čija je zadaća bila nadzor rada Senata i Vlade 'slobodnog grada'). U prvim godinama svog postojanja Poljska je bila u oružanim sukobima s gotovo svim svojim susjedima radi graničnih sporova: s Ukrajinom 1918.-1919., Čehoslovačkom 1919., Njemačkom 1919.-1921.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
