Drugi svjetski rat uvelike je bila i utrka u naoružanju unutar samog rata. Unatoč svim razvojima na bojišnicama uvijek je postojala percepcija da konačnu pobjedu može izvojevati ona sila koja u ključnom trenutku razvije superiorno oružje koje bi deklasiralo (i demoraliziralo) protivnika. Sve velike sile u pozadini radile su na razvoju takvog oružja dok su na fronti nestajale stotine tisuća vojnika. Kako i znamo, SAD je u konačnici prvi razvio atomsku bombu koja je bila prekretnica. Njemačka je pak za vrijeme rata razvijala razne prototipe novog i futurističkog oružja, a u svoje inženjere uzdali su se da će tim inovacijama preokrenuti tijek rata kada je već izgledalo (i bilo) prekasno.
Jedan od važnijih takvih projekata bila je raketa "V-2" (Vergeltungswaffe 2 - odnosno "Oružje odmazde 2"). Bila je to prva svjetska dalekometna upravljana balistička raketa. Pokretao ju je raketni motor s tekućim pogonom. Cilj je bio iskoristiti iste za napade na savezničke gradove kao odmazdu za savezničko bombardiranje njemačkih gradova. V-2 je bila svakako "ispred svog vremena", postala je čak i prvi ljudski objekt koji je došao do svemira prešavši tzv. Karmanovu liniju nakon koje počinje "svemir" (visina iznad 100 kilometara). Taj proboj raketa V-2 je postigla za vrijeme vertikalnog testiranja 20. lipnja 1944.
Kako nam i sam datum govori, ovi završni testovi na raketi V-2 ukazuju na to da je bila kompletirana u kasnoj fazi rata te više nije mogla znatno utjecati na tijek Drugog svjetskog rata. Sam Adolf Hitler je još 22. prosinca 1942. potpisao naredbu o pokretanju masovne proizvodnje rakete V-2, no radovi na njoj će se odužiti. Ipak, počevši u rujnu 1944., njemačka vojska ispalila je više od 3,000 V-2 raketa na savezničke ciljeve, počevši s raketiranjem Londona i Antwerpena. Procjenjuje se kako je u napadima V-2 ukupno ubijeno oko 9,000 civila i vojnika.
No, nakon sloma nacističke Njemačke "lov" na V-2 postao je visoki prioritet za saveznike koji su se nastojali domoći naprednog njemačkog naoružanja. SAD, Britanija i SSSR formirali su specijalne timove koji su imali zadatak zauzeti njemačke proizvodne pogone, tehnologiju, ali i inženjere i znanstvenike koji su radili na proizvodnji oružja kakva je bila raketa V-2. Jedan od ključnih njemačkih inženjera, Wernher von Braun, i još 100 osoba koje su radile na V-2 projektu, predali su se američkim snagama. Svi su odvedeni u SAD gdje su nastavili raditi za Amerikance, naročito na prostoru Redstone arsenala gdje su razvijali nove inačice V-2 raketa i drugog oružja.
Testno lansiranje rakete V-2 s poligona Peenemünde, 21. lipnja 1943. godine (izvor: German Federal Archives)Riječ je o velikoj tajnoj operaciji Papeclip ("Spajalica") u kojoj su Amerikanci iz Njemačke odveli više od 1,600 tehničara, inženjera i znanstvenika da rade na američkom oružju. Operacija je kontroverzna jer su na taj način u SAD dovedene i osobe koje su bile visokorangirane u nacističkoj stranci - zahvaljujući svojem nedvojbenom znanju izbjegli su progon i suđenja, a SAD-u očito nije smetalo da im neki od (bivših) nacista razvijaju napredno naoružanje, sve s ciljem borbe protiv novog rivala - SSSR-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
