U 3 sata ujutro žena s malim djetetom je napustila svoj dom kako bi stigla rano ispred trgovine u Caracasu kako bi kupila pelene po subvencioniranoj cijeni. Stajala je u redu šest sati sa svojom četveromjesečnom bebom (budući da se mora doći ili s bebom ili rodnim listom kako bi se kupile pelene) sve dok pripadnici Nacionalne garde nisu bacili suzavac prema ljudima koji su stajali u redu. Žena nije znala što se događa već je pobjegla kako bi zaštitila svoga sina. Vratila se kad se suzavac raščistio ali bilo je već prekasno. Nije uspjela ući u trgovinu kako bi kupila dva paketa pelena koja su dozvoljena po osobi. Plačući, stranim je novinarima rekla kako nema novca da kupi pelene na crnom tržištu gdje iste koštaju 300 puta više.
To je samo još jedna u moru nesretnih priča iz Venezuele koja se nalazi u kaosu i beznadnoj situaciji koja je posljedica ekonomskog sloma. Premda je Venezuela zemlja s najvećim rezervama nafte na svijetu, već godinama je u krizi zbog promašenih ekonomskih politika socijalističkih chavističkih vlasti na čelu s predsjednikom Nicolasom Madurom. Ova latinskoamerička država bi trebala biti bogata i stabilna, ali neuspješni ekonomski eksperimenti Madurove vlade doveli su zemlju na rub propasti i građanskoga rata.
Zemlja je pogođena kroničnim nedostacima svega i svačega. Ljudi čekaju satima ispred supermarketa kako bi kupili neke najosnovnije potrepštine poput hrane, pića, lijekova, pelena, toaletnog papira i sl., a često su police dućana potpuno prazne. Bebe i bolesnici ne dobivaju kvalitetan tretman u bolnicama zbog nedostatka lijekova. Prisutne su nestašice električne energije i vode pa dolazi do zamračenja. Glavni grad Caracas koji i inače nikada nije spadao među sigurne gradove pogođen je epidemijom ubojstava.
Cijelo to vrijeme predsjednik Maduro i njegova socijalistička vlada nisu našli rješenje kako izvući zemlju iz ekonomskog, društvenog i političkog ponora. Iz tjedna u tjedan i iz mjeseca u mjesec Venezuela tone sve dublje u kaos i anarhiju. Nazočan je žestok politički sukob vlasti predvođene Ujedinjenom socijalističkom partijom Venezuele (PSUV) i oporbe koju predvodi desničarski Okrugli stol za demokratsko jedinstvo (MUD). Političke podjele dodatno pojačane ekonomskim slomom mogle bi potpaliti i oružani konflikt u obliku građanskog rata. Takav rasplet nije nemoguć jer se međunarodna zajednica drži po strani i ne miješa u unutarnje venezuelanske sukobe.
Povijesni korijeni venezuelanskih problema
U povijesti i sadašnjosti Venezuele postoji obrazac koji se stalno ponavlja: političari populisti obećaju narodu ekonomsko čudo ako budu izabrani, a kad dođu na vlast nemarno troše novce zarađene od prodaje nafte kako bi kupili zadovoljstvo građana i ostali na vlasti. A ipak, nakon svakog neuspjelog političkog eksperimenta dogodio se sličan novi. Chavismo, ljevičarski pokret formiran od strane bivšeg predsjednika Huga Chaveza mogao bi biti odgovaran za sadašnji kaos. Međutim, chavismo predstavlja samo najnoviju epizodu u dugoj povijesti Venezuele u kojoj su nesposobne vlasti prekomjerno trošile u trenucima kad su cijene nafte bile visoke i nisu uštedjele ništa za teška vremena.
Jedan uz uzroka problema je taj da ogroman priljev novca neizbježno može voditi do korupcije, neučinkovitosti i nepotrebnog trošenja. Tijekom 1950-ih venezuelanski diktator Marcos Perez Jimenez obećao je modernizirati zemlju preko noći. Međutim, njegova vlada je postala toliko korumpirana i rastrošna da je javnost prozvala jedan od njegovih ključnih infrastrukturnih projekata, autocestu koja povezuje Caracas s obalom, 'najskupljom autocestom na svijetu', zbog cijene od 5.6 milijuna $ po milji (ili 50.6 milijuna $ po milji prema vrijednosti dolara u 2016.).
Tijekom 1970-ih predsjednik Carlos Andres Perez također je obećao da će brzo pretvoriti Venezuelu u bogatu državu, ali to se nije dogodilo. Na vrhuncu visokih cijena nafte 1974. u odluci koja je dovela do masovnog rasipanja novcima, naredio je zapošljavanje posluge i operatera za svaku kupaonicu i dizalo u vladinim zgradama. Država je završila u bankrotu i prezaduženosti kad su cijene nafte naglo pale desetljeće kasnije.
Chavez je ponavljajući pogreške svojih prethodnika, obećao postići 'socijalizam 21. stoljeća' kroz trošenje državnog novca. U periodu između 1999. i 2014. vlada Venezuele je zaradila više od 1.3 bilijuna američkih dolara - cifra koja je 13 puta veća od iznosa Marshallova plana koji je omogućio Europi da se obnovi iz ruševina Drugog svjetskog rata. Iako je Chavezovo trošenje pomoglo siromašnim slojevima stanovništva kad su cijene nafte 2014. pale, država je opet bila u teškim i nesnosnim ekonomskim mukama.
Začarani krug populizma i oportunizma
Venezuela će uvijek biti u problemima kada cijene nafte padnu s 110 $ na 40 $ po barelu kao što su pale u zadnje dvije godine. Zašto? Zato jer venezuelanske vlasti koriste novac zarađen prodajom nafte da bi subvencionirale sve i svašta, a prodaja nafte čini 95% udjela u ukupnom izvozu zemlje. Niske cijene nafte su u Venezueli stvorile očajnu situaciju kao niti u jednoj drugoj naftom bogatoj zemlji. Npr. MMF procjenjuje da će rusko gospodarstvo ove godine doživjeti pad od samo 1.8% u usporedbi s padom od 10% u Venezueli. To je razlika između lagane recesije i totalnog gospodarskog sloma.
Trenutna kriza u Venezueli je stvorena od strane politike, ali i građana. Obje strane su sudionici začaranog kruga populizma i oportunizma. Građani Venezuele nastavljaju glasovati za populističke političare iz jednostavnog razloga: vjeruju da zaslužuju prava i privilegije. Radi toga je Nicolas Maduro izabran kao predsjednik u proljeće 2013. kako bi nastavio Chavezovu politiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.