Rojava, novoosnovana kurdska regija u Siriji, postala je poprištem žestokih borbi u ljeto 2014. između Islamske Države i kurdskih YPG (Jedinica Narodne Zaštite) i YPJ (Jedinica Ženske Zaštite) snaga. Istovremeno, fotografije YPJ jedinica, koje sačinjavaju isključivo žene su se počele pojavljivati diljem zapadnih medija, postavljajući Kurde kao feminističku alternativu drugim snagama u regiji. Spomenuti izvori nisu bili u krivu kada su revoluciju u Rojavi definirali feminističkom revolucijom, ali često nisu uspjeli pravilno interpretirati što feminizam znači za Rojavu, koja je od strane kurdskih nacionalista percipirana kao Zapadni Kurdistan (Rojava doslovno u prijevodu znaci "Zapad").
Abdullah Ocalan, utemeljitelj Kurdistanske radničke stranke (PKK), je čovjek koji stoji iza modela demokratskog konfederalizma, koji čini osnovu upravljačkog modela u Rojavi. Tvrdeći da je povijest civilizacije "5000 godina stara povijest ženskog ropstva", Ocalan zastupa tezu da je dubina problema ženskog ropstva i namjerno maskiranje ove činjenice usko povezana s porastom hijerarhijske i državne moći u društvu. Takav pristup oslobođenju i emancipaciji žena ga nedvojbeno povezuje s anti-državnom borbom. Napuštanje rodnih uloga, koje su se pripisivale muškarcima i ženama, i koje Ocalan naziva "totalnim razvodom" 5000-godišnje civilizacije, ide ruku pod ruku s revolucijom koja se događa u Rojavi. Iako je Ocalan 1997. godine razvio "totalnu teoriju razvoda", žene su i ranije počele zauzimati više prostora unutar kurdskog oslobodilačkog pokreta.
Unutar PKK-a, koji je osnovan 1978. godine, žene su početkom 1990-ih počele igrati sve važniju ulogu u gerilskom ratovanju. 1992. godine pripadnica kurdskih snaga imena Berîtan je odlučila žrtvovati svoj život u borbi umjesto da se preda neprijatelju, time postajući uzor mnogim kurdskim borcima i važan simbol kurdskog ženskog pokreta. Prvi ženski kongres održan je 8. ožujka 1995., a do 1999. godine osnovano je zasebno žensko krilo PKK-a. Formiranje odvojenih ženskih gerilskih snaga u PKK-u se može promatrati kao temelj osnivanja Jedinica Ženske Zaštite u Rojavi.
Govoreći o razlozima formiranja isključivo ženske vojne postrojbe, zapovjednica YPJ-a Zozan Deniz je izjavila: " YPJ stvara prostor za žene da dovedu u pitanje internalizirane osjećaje nesposobnosti koje im projicira društvo", nastavljajući da je i sama činjenica da su žene na početku revolucije počele voziti džipove YPJ-a, stvorila puno uzbuđenja, budući da je isto bilo percipirano kao znak sudjelovanja žena u javnoj sferi. Žene koje se žele pridružiti YPJ-u moraju najprije proći kroz 20-dnevnu obuku zajedno s YPG jedinicama. Nakon toga djeluju pod YPG-om u svom lokalnom mjestu, sve dok se ne smatra da ispunjavaju uvjete za obavljanje YPJ treninga. Isti uključuje predavanja o rodnim studijama, ženskoj povijesti te ideološkim teorijama koje je razvio Abdulah Ocalan uz vojno osposobljavanje, a obrazovanje o rodnim pitanjima nastavlja se čak i na bojištu. Naglasak na ženskom obrazovanju proizlazi iz uvjerenja da prava ženska revolucija mora početi sa ženskim umovima. Rüken Ehmed, koordinatorica ženske organizacije Yekîtiya Star, izjavila je u intervjuu da se neke stvari ne mogu mijenjati samo politikom ili oružanim otporom već da zahtijevaju sveobuhvatniji pristup.
Ženske akademije i Jineologija
Ženske akademije,osnovane od strane Yekîtiya Stara, nalaze se na čelu ove sveobuhvatne borbe. Spomenutim akademijama u potpunosti upravljaju žene i čuvaju ih ženski vojnici. Kako akademija tako i uloga čuvanja istih je otvorena za žene svih dobnih skupina. Akademije nude najmanje 12 sesija godišnje, od kojih svaka obično traje oko 15 dana. Tema svake sesije određuje se prema potrebama zajednice kojoj pripada svaka akademija. Sjednice se održavaju na nehijerarhijski način i oslanjaju se na rasprave i razmjenu iskustava umjesto na klasične lekcije. Glavna ideologija tih akademija je Jineologija, pojam koji je osmislio Abdulah Ocalan i koji se može prevesti kao "znanost o ženama". Naime, u svojim radovima, lider PKK-a, koji trenutno služi kaznu u zatvoru blizu Istanbula, je dao primjer vlastite sestre koja je bila prodana muzu za 'šaku pšenice' i malo novaca. Taj događaj je svakako imao utjecaj na oblikovanje njegovih kasnijih stavova kada je izjavio da 'naše društvo može biti zaista u potpunosti slobodno, jedino ukoliko su žene u potpunosti emancipirane'.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
