Kada pogledamo kartu šireg Bliskog Istoka iz perspektive vanjske politike, prve asocijacije su, nažalost - sukobi, tenzije, sile koje aktivno rade na širenju svog interesa, religijska netrpeljivost, državni udari, narodne pobune, inscenirane pobune, osovine agresije, osovine otpora, okupacije, ostaci Hladnog rata, ostaci kolonijalizma, šahovska ploča imperijalizma...
O svim tim zemljama stalno čitamo jer su iste stalno na ovaj ili onaj način fokus ovih sukoba i tenzija. Sjeverna Afrika je posrnula u kaos, u prvom redu Libija, no sukobe i napade ekstremista imamo i u Tunisu, Alžiru, naročito u Egiptu na prostoru Sinaja. Izrael i Gaza su se nedavno žestoko sukobili, u Zapadnoj Obali vrije novi palestinski ustanak. U Libanonu jačaju ekstremne frakcije kao direktna posljedica strašnog rata u Siriji. Jordan u panici gleda prema iračkoj granici i kada bi teroristi iz ISIL-a mogli početi prelaziti.
Saudijska Arabija ima stalnu pobunu niskog intenziteta na svojem istoku, dok u isto vrijeme destabilizira širu regiju direktnom podrškom za militante od kojih, paradoksalno, u isto vrijeme strahuje. O Iraku i Afganistanu ne trebamo ništa ni govoriti. Iran je pak stalno na oprezu od svih rivala i neprijatelja, a i duboko je upleten u sukobe cijele regije, naročito u Siriji, ali i u Iraku kao i u Libanonu gdje je povezan s Hezbollahom.
Manje zaljevske monarhije sa svojim velikim bogatstvom samo su naizgled relativno mirnije, no njihov angažman u nemirima diljem Bliskog Istoka itekako je značajan. Katar ima ogromne ambicije u regiji, ali ga sprječavaju lokalni rivali kao što su Saudijska Arabija, ali i Ujedinjeni Arapski Emirati. Bahrain ima konstantnu pobunu većinskih šijita kontra sunitske monarhije. Na prostorima Jemena traju žestoki sukobi između nekoliko frakcija, od šijitskih pobunjenika, vladinih snaga do Al-Qaede.
Drugim riječima, sve zemlje Bliskog Istoka gotovo svakodnevno pune stupce negativnih vijesti, pa čak do te granice da je šira svjetska javnost na neki način postala imuna na sve te strahote. "14 mrtvih u eksplozije auto bombe" u Bagdadu / Kabulu / Damasku / Bejrutu / Bengaziju, za mnoge je postalo gotovo "normalno".
Bliski istok i šira regijaNo, na ovom prostoru postoji jedna zemlja o kojoj nikada ne čitamo, što je - u kontekstu Bliskog Istoka - izuzetno pozitivna stvar po nju. Ono što je posebno fascinantno kod toga je činjenica da se uopće ne radi o nekakvoj "maloj" zemlji, već geostrateški izuzetno važnoj zemlji. Ta zemlja, zaista oaza mira na Bliskom Istoku, zove se Oman.
Gustoća naseljenosti u OmanuSultanat Oman nalazi se na jugoistočnoj obali Arapskog poluotoka, na strateški ključnom mjestu, na samom ulazu u Perzijski Zaljev. Ima kopnenu granicu s UAE-om, Saudijskom Arabijom i Jemenom, a morsku granicu s Iranom i Pakistanom.
Imajući u vidu njen položaj, kao i njene susjede, zaista je pravo čudo da češće ne slušamo o Omanu, zemlji koja bi prema "logici" ove regije trebala biti prožeta kaosom, sukobima, prevratima, borbama za utjecaj itd. Ali ne, ništa od navedenog ne pronalazimo u Omanu. Kako je to moguće? Koja je njihova tajna? Da li su otkrili nekakvu ravnotežu između velikih sila? Koji faktori omogućavaju Omanu da bude oaza mira u kaosu koji ih okružuje? Igra li religija ulogu? I možda najvažnije pitanje - može li Oman biti primjer za cijelu regiju?
Oman na kartiNa sva ova pitanja pokušati ćemo dati što konkretnije odgovore, no, prvo se moramo vratiti u povijest.
Povijest Omana i Ibadizam
Ovoj prostor nastanjen je još od davnina, neki smatraju kako su prvi ljudi prešli iz Afrike na prostor današnjeg Arapskog poluotoka, koji je tada, prije više tisuća godina, izgledao poprilično drugačije, uz puno češće padaline i bujnu vegetaciju.
Prije nekoliko milenija arapska plemena stižu na ovaj prostor, kao i stanovnici s prostora današnjeg Irana. Oman je prihvatio Islam u sedmom stoljeću među prvim zemljama, još za vrijeme života proroka Muhameda.
No, kada govorimo o religiji u Omanu, tu već dolazimo i do jednog od ključnih razloga zašto je Oman možda danas toliko drugačiji od ostatka Bliskog Istoka. Naime, za razliku od svih drugih zemalja regije - koje su većinski ili sunitske ili šijitske - Oman je nešto drugo, dominantna denominacija Islama u Omanu je Ibadizam, ili Ibadi, koji prethodi i Sunite i Šijite. Vjeruje se kako je Ibadizam nastao oko 20 godina nakon smrti proroka Muhameda.
Islam u zemljama svijeta: zelena boja označava sunite, crvena šijite, a plava (jedino Oman) ibadi granu IslamaUnatoč činjenici da se Ibadi sekta u javnom i privatnom životu poprilično striktno pridržava šerijatskog prava, Ibadizam mnogi smatraju iznimno umjerenom i tolerantnom granom Islama, a sukobi kojima inače svjedočimo između Sunita i Šijita svakako pojačavaju taj dojam. Oman je danas jedina zemlja u kojoj je većinska religijska sekta Ibadizam i po tome se razlikuju od svih drugih većinski muslimanskih zemalja.
Desetak godina nakon što je Vasco da Gama uspješno oplovio Rt dobre nade te stigao do Indije, Portugalci stižu u Oman te zauzimaju glavni grad Muskat koji će biti pod njihovom vladavinom 143 godine, od 1507. do 1650. Portugalska kolonijalna infrastruktura vidljiva je danas - glavni grad pretvorili su u moćnu tvrđavu. Pobunjena plemena u konačnici su protjerala Portugalce, no i sami su protjerani stoljeće kasnije kada 1741. vođa jemenskog plemena, Ahmad bin Said al-Busaidi, ulazi u Oman te sebe proglašava prvim sultanom Omana - njegova loza, obitelj al-Said, na vlasti je i dan danas, a od 1741. Oman upravlja sam sobom.
Unatoč periodu portugalske i kasnije otomanske vlasti, niti jedna sila nikada nije kontrolirala cijeli teritorij današnjeg Omana. Znatan dio teritorija zemlje oduvijek je upravljan od strane plemena. Kolonijalističke sile su se fokusirale na važne gradove uz obalu, no unutrašnjost je bila slobodna od okupacije. Perzijanci su izveli invaziju na Oman 1737., no dolaskom dinastije Al-Said na vlast protjerani su 1749.
Kako je Oman izgubio Zanzibar i Swahili obalu
Sultanova palača je bila na Zanzibaru - otoku koji je danas polu-autonomna regija u Tanzaniji (na Zanzibaru također većinom žive muslimani Ibadi) - a nekoć je Zanzibar bio glavni grad Omana te rezidencija njegovih sultana.
Lokacija otoka Zanzibar, pred obalom današnje Tanzanije. Zanzibar danas pripada Tanzaniji te ima status polu-autonomne pokrajine. Nekoć je istoimeni grad na otoku bio glavni grad Omana, prijestolnica sultana.U to vrijeme Oman je kontrolirao i veliki obalni pojas istočne Afrike, Swahili obalu, kao i dio današnjeg Irana i Pakistana. Problemi se javljaju u 19-om stoljeću za vrijeme vladavine sultana Sa'id ibn Sultan. Problem zapravo nije bio on, već njegova dva sina koja su se sukobila oko borbe za tron. Spor je riješen na način da je jedan od njih, Majid, postao sultan Zanzibara, dok je drugi, Thuwaini, naslijedio Muskat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
