Invazija na Afganistan, Irak, agresija na Libiju, intervencija u Siriji, napadi dronovima po Somaliji i Jemenu, gomilanje vojske i oružja na granicama Rusije i Kine - sve to su bitne i vrlo zabrinjavajuće značajke američke vanjske politike u 21. stoljeću. Svi zabrinuti zbog istih su itekako pozdravili Trumpovu politiku "Amerika na prvom mjestu" jer je ista, barem prije dvije godine, zaista zvučala pozitivno izolacionistički.
Da ne bi bilo zabune, čovjek koji je sada predsjednik SAD-a nije nudio čitanje između redaka - vratimo se samo malo unatrag, ovo je dio iz Trumpovog govora o vanjskoj politici 27. travnja 2016. godinu, u jeku predsjedničke kampanje: "Samo iznova radimo pogreške, od Iraka preko Egipta do Libije, do Obaminih linija u pijesku u Siriji. Svi ovi potezi samo su doveli do toga da se regija pretvori u još veći kaos, a iz toga je nastao i ISIL. To je jako loše. Sve je počelo s vrlo opasnom idejom da možemo nametnuti zapadnjačku demokraciju zemljama koje nemaju niti iskustva niti volje postati zapadnjačka demokracija".
Imajući u vidu popis agresija i intervencija koje smo nabrojali na početku teksta, nije li ovakav stav (bio) razlog za barem oprezni optimizam? Svakako. Što je pak po pitanju opasne eskalacije napetosti kada je riječ o američkom odnosu prema Rusiji i Kini? Ovako istog dana govoraše Trump: "Žudimo za mirom i prijateljstvom s Rusijom i Kinom. Prema ovim zemljama imamo ozbiljne razlike, i trebamo ih sagledati otvorenih očiju, no nije nam suđeno da bud...
Da ne bi bilo zabune, čovjek koji je sada predsjednik SAD-a nije nudio čitanje između redaka - vratimo se samo malo unatrag, ovo je dio iz Trumpovog govora o vanjskoj politici 27. travnja 2016. godinu, u jeku predsjedničke kampanje: "Samo iznova radimo pogreške, od Iraka preko Egipta do Libije, do Obaminih linija u pijesku u Siriji. Svi ovi potezi samo su doveli do toga da se regija pretvori u još veći kaos, a iz toga je nastao i ISIL. To je jako loše. Sve je počelo s vrlo opasnom idejom da možemo nametnuti zapadnjačku demokraciju zemljama koje nemaju niti iskustva niti volje postati zapadnjačka demokracija".
Imajući u vidu popis agresija i intervencija koje smo nabrojali na početku teksta, nije li ovakav stav (bio) razlog za barem oprezni optimizam? Svakako. Što je pak po pitanju opasne eskalacije napetosti kada je riječ o američkom odnosu prema Rusiji i Kini? Ovako istog dana govoraše Trump: "Žudimo za mirom i prijateljstvom s Rusijom i Kinom. Prema ovim zemljama imamo ozbiljne razlike, i trebamo ih sagledati otvorenih očiju, no nije nam suđeno da bud...
