Pred vratima taktičkog pakla: Ako Trump baci nuklearnu bombu na Iran njena eksplozija označit će početak ere samouništenja - vremenski razmak do iduće bit će jako kratak, Pandorina kutija izgledala bi kao škatula sitnijih nevolja

Vidjeli smo brojne ratove koji počinju tvrdnjom da će biti "ograničeni" ili pak da će se izvesti tek poneki "precizni" udar. To je poput tepanja katastrofi kako bi se prije svega snizio prag tolerancije na rat vlastite javnosti. Kad je bivši američki državni tajnik John Kerry 2013. pokušavao progurati američku agresiju na Siriju rekao je kako će SAD izvesti "nevjerojatno mali" napad. Engleski jezik nije toliko fleksibilan s deminutivima, no da je imao riječ vjerojatno bi spominjao "napadić".

Još i drastičniji raskorak između najave i izvedbe imali smo 2011. kad je SAD u UN Vijeću sigurnosti tražio odobrenje za uvođenje "zone zabrane leta" iznad Libije (i dobio, na prevaru) da bi se ta naizgled skoro pa benigna zaštitnička misija pretvorila u masovno bombardiranje Libije koje je potrajalo kroz skoro cijelu godinu ostavljajući libijsko vodstvo likvidirano, a zemlju u ruševinama. Bila je prevara jer u UNVS-u ni Rusija ni Kina nisu uložile veto, vjerojatno naivno vjerujući da će operacija biti nešto nalik onoj u Iraku za vrijeme Saddama (prije invazije 2003.) kada su zone zabrane leta imale za cilj zaštiti kurdsko (na sjeveru) i šijitsko (na jugu) stanovništvo.

Americi se ovo "događa" toliko često da već imaju i spreman naziv za to - "mission creep" što bi u prijevodu značilo postupna promjena ciljeva tijekom vojne kampanje koja rezultira neplaniranom dugoročnom "obvezom".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.