Pragmatizam pod teško izdrživim pritiskom: Što indijsko "rezanje" ruske nafte znači za Moskvu, cijene i rat u Ukrajini
Indija se nalazi u središtu najnovijeg energetskog i geopolitičkog preuređenja koje je pokrenula administracija Donalda Trumpa. Najnoviji paket američkih sankcija, usmjeren izravno na Rosnjeft i Lukoil te njihove mreže podružnica, nije tek još jedna iteracija "price capa", nego zahvat u živu infrastrukturu trgovine: brodarstvo, osiguranje, kliring. Uz "opću licencu" do 21. studenoga i najavu sekundarnih sankcija svima koji nastave raditi s označenim entitetima, Washington je stvorio uvjete u kojima svaka kap ruske nafte postaje pravni i financijski rizik za velike globalne aktere.
Zašto je to važno? Jer je Indija u posljednje tri godine izrasla u ključni ventil ruske ekonomije nakon zatvaranja europskih tržišta. Prije rata ruska nafta jedva je dodirivala indijsko tržište, danas je činila približno 40% ukupnog indijskog uvoza sirove nafte, s prosjekom oko 1,9 milijuna barela dnevno u 2025. Time je New Delhi postao najveći pojedinačni kupac ruske nafte, presjekavši globalne tokove koji su desetljećima bili usidreni u Bliskom istoku.
Trump je, u svom prepoznatljivom stilu, javno objavio da mu je Narendra Modi "obećao" postupno zatvaranje slavine i gotovo potpunu obustavu do kraja godine, a dodatno je otežao poziciju New Delhija uvođenjem carina od 50% na uvoz iz Indije, eksplicitno vežući četvrtinu tog tereta uz indijsku kupnju ruske nafte. New Delhi je takve tvrdnje demantirao i naglasio da energetska sigurnost ostaje prioritet. Ipak, sama arhitektura sankcija čini svoje: banke i osiguravatelji već povlače ručnu, a rafinerije – privatne i državne – revidiraju ugovore kako bi izbjegle dodir s označenim kompanijama.
U praksi to znači da su glavni prerađivači, predvođeni Relianceom i Nayarom, počeli smanjivati ruske narudžbe, prebacujući se na spot-teret iz Zaljeva i Afrike. Državne rafinerije, koje su i prije često kupovale preko posrednika u UAE-u ili Singapuru, sada dodatno zamagljuju trag, ali priznaju očitu činjenicu: ako transakcije ne mogu proći kroz bankarski i osiguravateljski sustav, uvoz jednostavno staje. Već je vidljiv pad uplata za rusku naftu i suzdržavanje od novih pošiljki za studeni i prosinac.
Je li to "izdaja" Moskve? U indijskoj perspektivi – nije. To je hladna, školska pragmatika. New Delhi je još od vremena nesvrstanih gradio reputaciju strateške autonomije: suradnja s Rusijom u energetici i vojno-tehničkom segmentu ide paralelno s produbljivanjem veza sa SAD-om u trgovini i tehnologiji. Kada Washington digne cijenu suradnje s Moskvom dovoljno visoko – kroz sekundarne sankcije i carinski bat – indijske korporacije i birokracija rade ono što i inače rade: minimiziraju rizik, diversificiraju izvore, zadržavaju manevarski prostor.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
