Afganistan i Tadžikistan dijele granicu od 1400 kilometara. Nedavno je izbio rat riječi između tadžikistanskog predsjednika Emomalija Rahmona i talibanske vlade u Kabulu. Rahmon osuđuje talibane zbog destabilizacije središnje Azije izvozom militantnih skupina, dok je talibansko vodstvo optužilo vladu Tadžikistana za uplitanje u afganistanske unutarnje poslove. Ovog ljeta Rahmon je mobilizirao 20.000 vojnika na granici, te održao vojne vježbe i razgovore s Rusijom i drugim članicama Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti. U međuvremenu, glasnogovornik afganistanske vlade Zabihullah Mudžahid objavio je na Twitteru slike afganistanskih vojnika raspoređenih u provinciji Takhar na granici dviju zemalja. Eskalacija grubog riječi se nastavlja. Ne treba zanemariti izglede za rat između ove dvije zemlje, ali s obzirom na ulogu koju Rusija igra u Tadžikistanu, to je malo vjerojatno.
Dana 3. rujna, bivši afganistanski potpredsjednik Amrullah Saleh je tvitao: 'Otpor se nastavlja i nastavit će se. Ovdje sam na svojem tlu, za svoje tlo i braneći njegovo dostojanstvo.' Nekoliko dana kasnije, talibani su zauzeli dolinu Panjshir, gdje se Saleh skrivao posljednja dva tjedna, a onda je prešao granicu u Tadžikistan. Otpor unutar Afganistana je zamro.
Od 2001. Saleh je blisko surađivao s Središnjom obavještajnom agencijom SAD-a, a zatim je postao šef afganistanske Nacionalne sigurnosne uprave (2004.-2010.). Prethodno je blisko surađivao s Ahmadom Shah Massoudom iz Sjevernog saveza. Saleh je pobjegao helikopterom u Tadžikistan s Massoudovim sinom Ahmadom. Kasnije im se u glavnom gradu Tadžikistana Dušanbeu pridružio Abdul Latif Pedram, vođa Stranke nacionalnog kongresa Afganistana. Ovi ljudi slijedili su vodstvo Sjevernog saveza, koji se sklonio u tadžikistansku regiju Kulob nakon pobjede Talibana 1996. godine.
Osobne veze između Ahmada Shaha Massouda i predsjednika Tadžikistana Rahmona sežu do ranih 1990-ih. Tadžici su inače druga najveća etnička skupina u Afganistanu. Paštuni, koji čine pojedinačno najveću skupinu i unutar kojih su nastali talibani, tolerirali su Tadžike unatoč tome što govore darijem (lokalna inačica perzijskog odnosno tadžičkog jezika), ali za razliku od svojih bliskih rođaka Perzijanaca nisu šijiti već suniti.
U ožujku ove godine, afganistanski veleposlanik u Tadžikistanu, Mohammad Zahir Aghbar, sjetio se da je početkom 1990-ih Massoud rekao skupini tadžikistanskih boraca u Kabulu: 'Ne želim da se rat u Afganistanu prenese u Tadžikistan pod zastavom islama. Dovoljno je da nam je država na prevaru uništena. Idi i napravi mir u svojoj zemlji.' Da je Massoud podržao protuvladinu Udruženu tadžikistansku oporbu, predvođenu Islamskom renesansnom strankom, prigodno je zaboravljeno.
Nakon što su talibani 15. kolovoza zauzeli Kabul, i neposredno prije nego što su Saleh i Massoud pobjegli u Dušanbe, Rahmon je 2. rujna pokojnom Ahmadu Shah Massoudu dodijelio najvišu civilnu nagradu Tadžikistana, Red Ismoili Somonija. Zaštita pružena pokretu otpora predvođenim Salehom, i odbijanje Tadžikistana da prizna talibansku vladu u Kabulu poslali su jasan signal talibanima od Rahmonove vlade. Rahmon kaže da je glavni razlog to što je zaprepašten talibanskim antitadžikistanskim stavom. Ali to nije sasvim tako. Svaki četvrti Afganistanac je Tadžik, dok polovica Kabula tvrdi da je porijeklom Tadžik. Ministar gospodarstva, Qari Din Mohammad Hanif, nije samo Tadžik, već dolazi iz pokrajine Badakhshan, koja graniči s Tadžikistanom. Pravi razlog je Rahmonova zabrinutost zbog regionalne destabilizacije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
