Povratak vinila i glazbe u rukama: Zašto ponovno raste prodaja gramofonskih ploča i što nam to govori o svijetu u kojem živimo?
Glazba se radikalno mijenjala kroz desetljeća, ali i način njene reprodukcije. Najveća revolucija koju i dalje osjećamo svakako je bio izum gramofonske ploče LP (Long play) formata 1948. od strane američke kompanije Columbia Records. Gramofonske ploče postojale su dakako i ranije, ali LP je promijenio sve te se vrlo brzo nametnuo kao dominantan format.
Ploče se koriste za reprodukciju glazbe još od kraja 19. stoljeća, a prije njih "popularan" format bio je fonografski cilindar (prvi komercijalan medij gdje se glazba "zapisivala" na cilindar koji se zatim rotirao, kvaliteta reprodukcije nije bila baš sjajna).
U prvoj polovici 20. stoljeća proizvodile su se ploče koje su imale 78 okretaja po minutu (skraćeno RPM od eng. "revolutions per minute"). Problem je što su utori kroz koje je morala prolaziti gramofonska igla bili dosta široki (naročito u usporedbi s kasnijim LP-om), a to je stvaralo razne probleme. Kao prvo, na jednu stranu ploče stalo je svega nekoliko minuta glazbe. Kao drugo, zbog širine utora, brže bi se skupljala prašina i to je dovodilo do opadanja kvalitete reprodukcije.
Nakon Drugog svjetskog rata stigao je LP i on se razlikova po tome što je vrtio sporije, točnije 33 i 1/3 RPM (često se kolokvijalno "zaokružuje" na 33 RPM), utori su bili znatno manji, na jednu stranu moglo je stati više glazbe, kvaliteta je bila bolja, revolucija je mogla krenuti!
Elviss Railijs Bitāns / Pexels
Osim nekih sitnih prilagodbi LP se od 1948. nije znatno promijenio. Postao je sinonim za gramofonske ploče, za "vinil", ali vrijeme je prolazilo i očekivalo se da će doći novi formati. I jesu. Prvo su stigle audio kazete. Kreirala ih je nizozemska kompanija Philips te predstavila svijetu 1963. godine. U usporedbi s gramofonskim pločama kazete su bile kompaktnije, izdržljivije... gramofonsku ploču morate tretirati delikatno, paziti kako je primate i stavljate na gramofon jer se utori mogu lako oštetiti i onda ćete zauvijek imati neugodno pucketanje, "klikanje", ili još najgore - preskakanje. Morate paziti i kako je spremate, da se ne ošteti, da se ne savije... Kazetu pak ubacite i svira (osim ako je loš kazetofon "ne pojede").
No, najveća prednost audio kazete svakako je bila njena mobilnost! Uskoro, već 1968., pojavili su se prvi kazetofoni za automobile i to je bila još jedna revolucija. Svirati ploču u automobilu bilo bi jako teško (nije da nisu pokušali!), ali kazeta je bila savršena, mala, versatilna...
Ipak, dva formata nastavila su živjeti zajedno i to dugi niz godina. Zapravo tek negdje sredinom 80-ih kazeta je preuzela dominaciju nad pločom, ali do onda se već pojavio i jedan važan novi igrač, ovog puta digitalan... naravno, govorimo o CD-u.
Prvi album na CD-u ikad izdan bio je "52nd Street" slavnog Billya Joela. Izdan je 1. listopada 1982. godine. Odličan izbor za prvi digitalni album (iako je njegov "The Stranger" iz 1977. ipak malo bolji).
Već smo do sad nekoliko puta nove formate nazvali "revolucionarnima", ali ako su to bile ploče i kazete onda je definitivno bio i CD. Kako to i biva, prvi uređaji za reprodukciju možda nisu bili vrhunske kvalitete (ali zato prekrasnog dizajna!) i CD-ovi su isto imali problema s preskakanjem, no, ako bi radili dobro onda su bili nepogrešivi.
CD je sasvim drugačija tehnologija, digitalna. Naime, ploče i kazete su analogni mediji što znači da u teoriji (a bome i u praksi) svaki put kad poslušate ploču ili kazetu idući put njena kvaliteta bit će nešto manja... jednostavno je nemoguće to izbjeći. Čak i uz najbolju opremu (a 70-e su bile zlatno doba za Hi-Fi) igla je morala "proći" kroz tu ploču, zagrebati je da bi stvorila glazbu... Koliko puta možete uopće poslušati LP prije nego se kvalitetna osjetno smanji? Postoji puno teorija, ali recimo da je 100 neka dobra brojka - pod uvjetom da zaista dobro čuvate tu ploču!
CD je pak "savršen" svaki put, on je na kraju krajeva kolekcija digitalnih "nula i jedinica" koje zajedno tvore glazbene valove.
Ali ako je tako savršen zašto nije istisnuo ploče i kazete? Ali jest, bar na neko vrijeme... pogledajmo grafikon prodaje sva tri formata od 1980. do 1998. (MC je kratica "music tapes", odnosno kazete):
Kao što i vidimo, ploče su potpuno "eliminirane" početkom 90-ih godina, a i broj kazeta je jako smanjen (djelomično su opstale samo zbog toga što su mnogi ljudi još uvijek imali kazetofone u svojim automobilima).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.