Povratak vinila i glazbe u rukama: Zašto ponovno raste prodaja gramofonskih ploča i što nam to govori o svijetu u kojem živimo?
Glazba se radikalno mijenjala kroz desetljeća, ali i način njene reprodukcije. Najveća revolucija koju i dalje osjećamo svakako je bio izum gramofonske ploče LP (Long play) formata 1948. od strane američke kompanije Columbia Records. Gramofonske ploče postojale su dakako i ranije, ali LP je promijenio sve te se vrlo brzo nametnuo kao dominantan format.
Ploče se koriste za reprodukciju glazbe još od kraja 19. stoljeća, a prije njih "popularan" format bio je fonografski cilindar (prvi komercijalan medij gdje se glazba "zapisivala" na cilindar koji se zatim rotirao, kvaliteta reprodukcije nije bila baš sjajna).
U prvoj polovici 20. stoljeća proizvodile su se ploče koje su imale 78 okretaja po minutu (skraćeno RPM od eng. "revolutions per minute"). Problem je što su utori kroz koje je morala prolaziti gramofonska igla bili dosta široki (naročito u usporedbi s kasnijim LP-om), a to je stvaralo razne probleme. Kao prvo, na jednu stranu ploče stalo je svega nekoliko minuta glazbe. Kao drugo, zbog širine utora, brže bi se skupljala prašina i to je dovodilo do opadanja kvalitete reprodukcije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.