Nakon devet mjeseci pomutnje, kaosa i tweetanja, Donald Trump i njegova ekipa odlučili su jasno naglasiti kako Sjedinjene Države ostaju u Afganistanu u borbi do pobjede. Američki je predsjednik još u kolovozu ove godine objavio virtualni rat protiv talibana i obećao im kako nema mjesta gdje se mogu sakriti od američke moći. Time je u potpunosti izokrenuo plan i izvršenje naloga svog prethodnika Baracka Obame, a ministar obrane James Mattis je najavio kako će Pentagon poslati dodatnih četiri tisuće vojnika u Afganistan, čime bi se broj američkih trupa u toj zemlji popeo na 15 tisuća.
U listopadu je svijet saznao za tajne i smrtonosne dronove koje paravojne jedinice dijele po terenu kako bi pomoću njih lovili i likvidirali talibansku gerilu, njihove vojnike i zapovjednike. Ovi dronovi su stavljeni pod upravu CIA-e, poznate po svojim nevjerojatnim pogreškama diljem svijeta. Ravnatelj Agencije Mike Pompeo je bez pardona najavio niz ubojstava bez suđenja, upravo kao što je ista agencija radila u Vijetnamskom ratu pod Programom Phoenix. CIA-ini paravojni časnici vodit će operacije specijalnih snaga afganistanske i američke vojske u širokim protuterorističkim operacijama. U nedavnoj prošlosti te su snage skrivile smrt mnogobrojnih civila.
I tako se, nakon 16 godina trajnog rata, i dalje vode bitke u Afganistanu. Pitanje hoće li nova kampanja imati ikakve prilike za uspjeh ili pobjedu nije uopće pitijevsko, jer se pravo pitanje odnosi na to kako su talibani uspjeli posljednjih godina ne jenjavati već povećavati broj svojih boraca unatoč širokim američkim operacijama, masovnim zračnim napadima, trajnim i užasno skupim programima obučavanja afganistanskih sigurnosnih snaga. Ne samo da je rat u Afganistanu najduži u američkoj povijesti, on je i jedan od najvećih: 101 tisuća američkih vojnika bilo je stacionirano u zemlji za vrijeme Obame 2010-2011. Kada su Amerikanci napali talibanski režim, i kada su uz pomoć Irana postavili čelnike Sjevernog saveza na vlast, ekstremisti su bili potučeni do nogu. Malo tko je tada vjerovao da bi se unutar samo pet godina talibanski pokret vratio i okupio čak 25 tisuća vojnika. Do 2015. talibani su kontrolirali više od polovice ruralnog područja, a potom su uspjeli okupirati i manje gradove, te napasti veća provincijska središta kao što je Kunduz.
Neuspjeh vlade u Kabulu, njihova neprestana korupcija i nesposobnost vođenja zemlje pridonijela je tom scenariju, baš kao i manjak ruralnog blagostanja, tradicija borbe protiv bilo kojeg stranca u zemlji i pakistanska potpora ekstremistima i njihovo osiguravanje neometanosti plemenskih pograničnih područja. No, to nije sve: u Afganistanu se borba vodi i oko glavnog izvora novca, polja maka za izradu opijuma.
Velika većina talibanske gerile su tinejdžeri koje obitelj šalje u bor...
U listopadu je svijet saznao za tajne i smrtonosne dronove koje paravojne jedinice dijele po terenu kako bi pomoću njih lovili i likvidirali talibansku gerilu, njihove vojnike i zapovjednike. Ovi dronovi su stavljeni pod upravu CIA-e, poznate po svojim nevjerojatnim pogreškama diljem svijeta. Ravnatelj Agencije Mike Pompeo je bez pardona najavio niz ubojstava bez suđenja, upravo kao što je ista agencija radila u Vijetnamskom ratu pod Programom Phoenix. CIA-ini paravojni časnici vodit će operacije specijalnih snaga afganistanske i američke vojske u širokim protuterorističkim operacijama. U nedavnoj prošlosti te su snage skrivile smrt mnogobrojnih civila.
I tako se, nakon 16 godina trajnog rata, i dalje vode bitke u Afganistanu. Pitanje hoće li nova kampanja imati ikakve prilike za uspjeh ili pobjedu nije uopće pitijevsko, jer se pravo pitanje odnosi na to kako su talibani uspjeli posljednjih godina ne jenjavati već povećavati broj svojih boraca unatoč širokim američkim operacijama, masovnim zračnim napadima, trajnim i užasno skupim programima obučavanja afganistanskih sigurnosnih snaga. Ne samo da je rat u Afganistanu najduži u američkoj povijesti, on je i jedan od najvećih: 101 tisuća američkih vojnika bilo je stacionirano u zemlji za vrijeme Obame 2010-2011. Kada su Amerikanci napali talibanski režim, i kada su uz pomoć Irana postavili čelnike Sjevernog saveza na vlast, ekstremisti su bili potučeni do nogu. Malo tko je tada vjerovao da bi se unutar samo pet godina talibanski pokret vratio i okupio čak 25 tisuća vojnika. Do 2015. talibani su kontrolirali više od polovice ruralnog područja, a potom su uspjeli okupirati i manje gradove, te napasti veća provincijska središta kao što je Kunduz.
Neuspjeh vlade u Kabulu, njihova neprestana korupcija i nesposobnost vođenja zemlje pridonijela je tom scenariju, baš kao i manjak ruralnog blagostanja, tradicija borbe protiv bilo kojeg stranca u zemlji i pakistanska potpora ekstremistima i njihovo osiguravanje neometanosti plemenskih pograničnih područja. No, to nije sve: u Afganistanu se borba vodi i oko glavnog izvora novca, polja maka za izradu opijuma.
Velika većina talibanske gerile su tinejdžeri koje obitelj šalje u bor...
