Povlačenje koje je odjeknulo svijetom
Još jutros situacija je izgledala neizvjesno. Je li rusko povlačenje iz Hersona stvarno, kao što tvrde sami Rusi, ili je riječ o nekakvoj zamci, kao što već danima sugeriraju Ukrajinci? Tijekom dana stizale su informacije da se Rusi zaista povlače, masovno i naglo. Zatim su stigle snimke srušenih mostova, trupa kako prelaze rijeku, intenzivnog ukrajinskog raketiranja na navodne ruske snage u bijegu. Nakon toga i prve ukrajinske zastave u centru Hersona, a na kraju i vijesti o ulasku ukrajinske vojske u sam grad.
Ovo je bez sumnje najveći, ali i najvidljiviji ruski poraz od početka rata. Ovo je povlačenje koje će danas svakako odjeknuti diljem svijeta i predstavljat će prekretnicu, ne samo u ratnom smislu već i u geopolitičkom. Povlačenje iz Hersona otvara nova i aktualizira postojeća pitanja. Gdje Rusija ide? U Ukrajini? U svijetu? I s kime? Je li poraz u Hersonu trenutak koji će obilježiti i odrediti političku sudbinu dugogodišnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina?
Može li jedna bitka otvoriti tako brojna pitanja i utjecati na odgovore? Stvar oko Hersona je specifična zbog više razloga. Kao prvo zbog same ratne kronologije. Naime, ruske snage stigle su inicijalno do samog grada već do večernjih sati 24. veljače, odnosno isti dan kad je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Zauzeli su ključni most Antonivka i tako si osigurali prelazak preko Dnjepra, do Hersona i dalje, uz ambiciju da krenu odmah na Mikolajiv koji se nalazi 50-ak kilometara sjeverozapadno od Hersona.
Do 26. veljače ruske snage stigle su i do Mikolajiva te pokrenule opsadu grada. Bitka za grad trajala je mjesec dana i dva tjedna, no do početka travnja ruska vojska je odbačena te su izgubili okolni teritorij osim nekoliko manjih naselja, no nastavljajući s gađanjem Mikolajiva iz daljine.
Dakle, ruski poraz u Hersonu svakako nije prvi, čak ni na ovom prostoru. Još prije pola godine je ruska vojska zapravo već zaustavljena, odnosno postalo je očito do kuda može prodrijeti. Od onda se čeka na jedan od dva moguća ishoda. Ili će se ruska vojska na osvojenom području organizirati dovoljno da bude u stanju krenuti naprijed. Ili će pak ukrajinska vojska do te mjere ojačati da će početi odbacivati rusku vojsku. U tom trenutku, negdje krajem ožujka i početkom travnja, iako je već tada bilo jasno da se neće dogoditi nikakvo blitzkrieg osvajanje Ukrajine, malo tko je vjerovao da će ukrajinska vojska dosegnuti snagu kojom danas raspolaže. Moglo bi se reći da čak i mnogi od onih koji su tvrdili da može nisu posve vjerovali u te tvrdnje. Ipak, do prekretnice je došlo, a nema veće potvrde od današnjeg ruskog povlačenja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.