Od svih financijskih institucija, upravo su švicarske te koje su se urezale u kolektivnu svijest čovječanstva. Gotovo da nema filma o kriminalu i špijunaži koji ne spominje tu alpsku zemlju i njene banke, poznate po svojoj sigurnosti i diskreciji. Od financiranja francuskih kraljeva i širenja protestantske Reformacije, pa sve do nacističkog zlata i tajnih računa anonimnih bogataša, ovo je priča o maloj alpskoj zemlji u srcu Europe koja je kroz sedam stoljeća razvijanja postala utjelovljenje i sinonim samog bankarskog sustava te sigurno financijsko utočište za sve one koji su htjeli ostati u sjeni društva.
Povijest švicarskog bankarstva
Švicarsko bankarstvo je rezultat sedam stoljeća dugog procesa koji je splet određenih povijesnih, političkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalazeći se u srcu Europe, okružena velikim silama, te nadzirući važne alpske prolaze, bilo je neizbježno da Švicarska postane važan ekonomski i trgovački centar za vrijeme Srednjeg vijeka.
Prvi konkretniji podaci koji nam govore o švicarskim bankarima nam dolaze iz 13. stoljeća s dolaskom imućnih židovskih i talijanskih trgovaca u tu alpsku zemlju. Za vrijeme Renesanse, odnosno od početka 1400. godine počinju se organizirati trgovački sajmovi u Ženevi i drugim gradovima, koji privlače bogate trgovce i financijske stručnjake. Oni su udarili temelj švicarskom bankarstvu. U 16. stoljeću s dolaskom Reformacije pod vodstvom Calvina u Ženevi i Zwinglija u Zurichu, Švicarska postaje djelomično protestantska zemlja što je olakšalo stvaranje plodnog tla za bankarstvo i posuđivanje novaca, prakse oštro osuđivane od strane Katoličke crkve.
Uz to, zahvaljujući Reformaciji ali i drugim faktorima, ta zemlja u srcu Europe postaje sigurno utočište za mnoge imućne bankare i stručnjake koji su bježali od progona.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
